| Abstract | Miomi su najčešći benigni tumori maternice u žena reproduktivne dobi. S obzirom na
lokaciju, razlikujemo submukozne, subserozne i intramuralne, od kojih su najčešći
intramuralni miomi. Pacijentice su u najvećem broju asimptomatske, a pojavnost simptoma
(35-50% slučajeva) ovisit će o lokaciji, veličini i broju mioma. Simptomi mogu biti u vidu
nenormalnog menstrualnog krvarenja (produženo i/ili obilno), osjećaja pritiska i boli,
učestalog mokrenja i otežanog pražnjenja mokraćnog mjehura, konstipacije, boli u nogama ili
leđima te neplodnosti.
Miomi su nađeni u 5-10% žena koje imaju problema s neplodnošću. Kad se uklone svi
drugi uzroci neplodnosti, miom je vodeći uzrok tek u 1-2% slučajeva. Na plodnost mogu
utjecati preko nekoliko mehanizama, uključujući anatomske promjene šupljine maternice s
promjenama endometrija, funkcionalne promjene koje uključuju povećanu kontraktilnost
maternice i nesrazmjer krvne opskrbe miometrija i endometrija te promjene lokalnog
hormonalnog miljea i parakrine signalizacije koje mogu dovesti do otežanog transporta
gamete i implantacije blastociste. Najbolje proučeni čimbenik neplodnosti kojeg vežemo uz
miome je njihova lokacija. Submukozno smješteni miomi imaju najveći negativni utjecaj na
plodnost. Stavovi oko utjecaja mioma na stopu spontanih pobačaja su podijeljeni. Opstetričke
komplikacije koje se vežu uz miome su bol, preuranjeni porod, abrupcija placente,
malprezentacija, najčešće se tu radi o prezentaciji zatkom, i postpartalno krvarenje.
Novorođenčad takvih žena je često smanjene porođajne težine. Submukozni i intramuralni
miomi koji zahvaćaju šupljinu maternice su povezani sa smanjenom stopom trudnoća nakon
IVF tretmana te potrebom za većim brojem IVF ciklusa prije postizanja trudnoće.
Miomektomija poboljšava ishod začeća u žena sa submukoznim i intramuralnim
miomima. Metoda je izbora u liječenju onih pacijentica koje još žele roditi. Za žene koje više
ne žele roditi, a miomi im zadaju poteškoće, najučinkovitiji način liječenja je histerektomija. |
| Abstract (english) | Myomas are often find in women of reproductive age. They may be classified as
submucous, intramural and subserous. The most common are submucous. Patients are mostly
asymptomatic. Presence of symptoms depends on location, size and number of myomas. They
can present as abnormal menstrual bleeding (menometrorrhagia), pain, frequent urination and
severe discharge of the bladder, constipation and infertility.
Myomas can be find in 5-10% of women with infertility problems. When all other
causes of infertility are excluded, myomas are the main cause in only 1-2% of cases. They can
interfere with fertility through several mechanisms – anatomical changes with changes of
endometrium, functional changes including higher uterine contractility and inadequate blood
supply, changes in local hormonal milieu and paracrine signalization. Myoma location is the
best studied factor associated with infertility. Submucous myomas have the most negative
impact. Their connection with spontaneous abortion rate is rather unclear. Myomas during
pregnancy have been linked to several obstetric complications – pain, preterm delivery,
placental abruption, fetal malpresentation (primarily breech), postpartum haemorrhage.
Neonates can have lower birth weight. Submucous and intramural myomas affecting the
uterine cavity are associated with lower pregnancy rate after IVF treatment. Also, more IVF
cycles will be needed before reaching pregnancy.
Myomectomy improves the conception outcome in women with submucous and
intramural myoma. It is the method of choice for women who want to have children in the
future. For those who do not, and myomas are lowering their quality of life, hysterectomy is
the gold standard. |
