| Abstract | The knee joint, comprising four bones, and three compartments -medial tibiofemoral, lateral tibiofemoral, and patellofemoral. Ligaments, such as the ACL and PCL, enhance the stability. Knee osteoarthritis, characterized by cartilage degeneration and osteophyte formation is one of the most prevalent causes of disability. There are many risk factors – modifiable and nonmodifiable. Diagnosis based history, examination, and imaging. Treatment options range from conservative treatment to knee arthroplasty and surgeries depend on the clinical symptoms and disease progression.
Unicompartmental knee arthroplasty is indicated for cartilage degeneration limited to single compartment. Criteria include stable joints and correctable deformities. For certain patients unicompartmental knee arthroplasty shows advantages over total knee arthroplasty.
Among the various types of implants available for unicompartmetal knee arthroplasty, fixed bearing implants provide stability and simplicity, reducing the risk of dislocation and surgical complications. However, they may limit their range of motion. compared to their mobile-bearing counterparts. On the other hand, mobile bearing implants allow for more natural movement and range of motion, minimizing polyethylene wear and stress on the bone-implant interface. Those implants have a higher risk of dislocation.
Another consideration in implant selection is the design, whether single radius or dual radius. Single radius implants provide consistent motion and stability, while dual radius implants offer enhanced flexibility and range of motion. Patient activity level plays an important factor in determining suitable design.
Furthermore, all polyethylene components offer simplicity and cost-effectiveness, with potential for bone preservation, but they may experience greater wear and fixation issues. Metal-backed components, on the other hand, provide durability, stability, and flexibility, but they may pose challenges during revision surgeries and carry a risk of metal ion release. |
| Abstract (croatian) | Jedan od najčešćih uzroka invaliditeta današnjice je osteoartritis koljena, bolest koja se očituje u degeneraciji hrskavice i stvaranju osteofita. Za nju postoje mnogi promjenjivi i nepromjenjivi čimbenici rizika. Dijagnoza se temelji na anamnezi, pregledu i slikama, a liječenje se može provoditi u rasponu od konzervativnog do artroplastike koljena. Operativne mogućnosti ovise o kliničkim simptomima i progresiji bolesti.
Glavni je cilj ovoga rada predstaviti složenu anatomiju zgloba koljena i pružiti sveobuhvatne podatke o indikacijama i etiologijama za unikompartmentalne zamjenu koljena. Istraživanje uspoređuje različite vrste unikompartmentalne implantata za koljeno te prikazuje rezultate i rehabilitaciju nakon unikompartmentalne zamjene koljena, ističući razlike u odnosu na totalnu artroplastiku koljena. Usporedbom se nastoji pružiti vrijedne uvide u najbolji izbor implantata i očekivane ishode unikompartmentalne zamjene koljena.
Unikompartmentalne artroplastika koljena indicirana je za degeneraciju hrskavice ograničenu na jedan odjeljak, a preduvjet su stabilni zglobovi i ispravljive deformacije. Kod nekih je pacijenata pokazala prednosti u odnosu na artroplastiku cijelog koljena. Postoje različite vrste implantata, primjerice implantati s fiksnim ležajem pružaju stabilnost i jednostavnost, smanjujući rizik od dislokacije i kirurških komplikacija. Međutim, mogu ograničiti kretanje. Mobilni nosivi implantati, pak, omogućuju prirodnije kretanje i raspon pokreta, smanjujući trošenje polietilena te trenje na spoju kosti i implantata, no imaju veći rizik od dislokacije. Pri odabiru implantata u obzir treba uzeti i dizajn: implantati s jednostrukim radijusom pružaju dosljedno kretanje i stabilnost dok implantati s dvostrukim radijusom nude poboljšanu fleksibilnost i raspon pokreta. Najvažniji čimbenik u određivanju prikladnog dizajna je razina tjelesne aktivnosti pacijenta.
Nadalje, polietilenske komponente osiguravaju jednostavnost i ekonomičnost te mogućnost očuvanja kosti, ali mogu pokazivati veće znakove trošenja i imati poteškoća s učvršćivanjem, dok metalne komponente pružaju izdržljivost, stabilnost i fleksibilnost, ali mogu uzrokovati komplikacije tijekom revizijskih operacija i nose rizik od oslobađanja metalnih iona. |
