| Abstract | Karcinom bubrega deveti je najčešći karcinom u muškaraca te četrnaesti najčešći karcinom u žena, s kontinuiranim rastom stopa incidencije unazad tridesetak godina.
Porastom upotrebe dijagnostičkih slikovnih tehnika, velik se broj karcinoma bubrežnih stanica danas dijagnosticira u asimptomatskoj fazi, dok su bol u slabinskom dijelu leđa, hematurija i palpabilna abdominalna masa najčešći simptomi tumorske tvorbe, koji pacijenta naposljetku dovedu do dijagnoze karcinoma bubrežnih stanica.
Svijetlostanični karcinom bubrežnih stanica najčešći je dijagnosticirani podtip, dok u kategoriju neklasificiranih karcinoma bubrega spada 0,7–5,7% postavljenih dijagnoza karcinoma bubrega. Neklasificirani karcinomi bubrega, u usporedbi sa svijetlostaničnim podtipom, pokazuju biološki agresivnije ponašanje s lošijim kliničkim ishodom.
Unutar skupine neklasificiranih karcinoma bubrega, zbog poboljšanja patoloških dijagnostičkih metoda, profilirali su se određeni karcinomi koji se svojim jedinstvenim karakteristikama nameću kao zaseban patološki entitet. Njih je prepoznalo i opisalo Međunarodno društvo za urološku patologiju, sastavivši 2013. godine Vancouversku klasifikaciju tumora bubrega, u kojoj su klasificirani kao zasebni entiteti. Tom klasifikacijom, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji daje se prijedlog izmjene tada službene klasifikacije tumora bubrega.
U ovom se radu prikazuju karakteristike osam podtipova karcinoma bubrežnih stanica, sadržanih u Vancouverskoj klasifikaciji tumora bubrega, koji su u veljači 2016. godine, prema klasifikaciji WHO-a, svrstani u kategoriju neklasificiranih karcinoma bubrega. Objavljivanjem nove službene klasifikacije Svjetske zdravstvene organizacije, oni se i službeno prepoznaju kao zasebni entiteti. Cilj rada je ove, donedavno neklasificirane tumore, opisati s epidemiološkog, morfološkog, imunohistokemijskog i citogenetskog stajališta. |
| Abstract (english) | A renal cell carcinoma is the ninth most common carcinoma in male and fourteenth most common carcinoma in female population, with continuing increase of incidence rate in the last thirty years.
More common use of imaging techniques in diagnostics, has led to discovering great number of renal cell carcinomas while they are still in the asymptomatic phase of their growth. The symptoms of renal neoplasm which often lead to diagnosis of renal cell carcinoma are flank pain, hematuria and palpable abdominal mass.
Clear cell renal cell carcinoma is the most common subtype whereas proportion of unclassified renal cell carcinoma is between 0.7 – 5.7%. Compared with clear cell renal cell carcinoma, unclassified renal cell carcinomas are more likely to show aggressive clinical behavior with fatal outcome.
Within the category of unclassified renal cell carcinomas, certain carcinomas have profiled as distinct pathologic entities due to improvements of pathologic diagnostic methods. They have been recognized and characterized by The International Society of Urological Pathology which has proposed new renal neoplasia classification known as Vancouver Classification of Renal Neoplasia. The aim of this classification, published in 2013, is to suggest modifications to the World Health Organization 2004 categories.
The purpose of this paper is to describe eight subtypes of renal cell carcinomas, which are characterized as distinct entites in the Vancouver classification, but since February 2016, according to the WHO classification of renal cell carcinomas, categorized as unclassified renal cell carcinomas. The new WHO Classification of Tumors of the Urinary System, published in February 2016, officially recognized them as distinct diagnostic entities. This paper is dealing with their epidemiologic, morphologic, immunohistochemical and cytogenetic features. |
