| Abstract | Transrodnost, transseksualnost i rodna disforija se odnose na neusklađenost između roda i spola pripisanog pri rođenju. Osobe koje se poistovjećuju s tim stanjima podložne su stigmatizaciji, diskriminaciji i zlostavljanju. Uz to, vrlo su sklone doživljavanju psihičkih tegoba kao što su depresija, anksioznost i pokušaji suicida. Pojavnost rodne inkongruencije je češća u djece nego u odraslih, no u najvećem broju slučajeva ona nestaje do puberteta. Prevalencija u odraslih je procijenjena na 1:30 000 osoba koje su muškarci po rođenju i 1:100 000 osoba koje su žene po rođenju. Svjetska strukovna organizacija za zdravlje transrodnih osoba (eng. World Professional Association for Transgender Health, WPATH) propisuje kliničke smjernice za zdravstvene djelatnike koji skrbe o osobama s rodnom disforijom. Takva skrb može uključivati psihološki tretman, hormonsku terapiju, kirurške zahvate i podršku za promjene rodnog izražavanja i rodne uloge, kao što su promjena imena, odjeće i ponašanja. Broj i vrsta spomenutih postupaka varira od osobe do osobe. Prije bilo kakvih promjena fizičkog izgleda moraju se istražiti podležeći psihički i socijalni problemi. Zdravstveni djelatnici koji se bave mentalnim zdravljem, kao što su psiholozi i psihijatri, procjenjuju psihosocijalnu prilagodbu osoba. Ako procjena rezultira dijagnozom rodne disforije, endokrinolozi i stručnjaci za mentalno zdravlje moraju potvrditi da disforija ne proizlazi iz drugih poremećaja. Tek tada se mogu razmatrati mogućnosti hormonske i kirurške terapije. Provođenje terapije uvelike smanjuje simptome rodne disforije te poboljšava kvalitetu života i psihičko zdravlje. U Hrvatskoj je pristup hormonskoj i kirurškoj terapiji ograničen. Povrh toga, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne pokriva troškove spomenutih terapija. Potrebno je razmotriti propisivanje nacionalnih smjernica za medicinske i pravne postupke u liječenju. |
| Abstract (english) | Transgender, transsexual and gender dysphoria refer to incongruence between gender and assigned sex at birth. Individuals who identifiy with these conditions are prone to stigmatization, discrimination and abuse. In addition, they tend to experience high rates of mental health problems, such as deppresion, anxiety and suicide attempts. Children are more likely to present with gender incongruence than adults, but in most cases such condition dissapears by the time of puberty. In adults, the estimated prevalence is 1:30,000 for assigned men and 1:100,000 for assigned women. The World Professional Association for Transgender Health (WPATH) provides clinical guidance for health professionals to assist individuals who present themselves with gender dysphoria. This aid may include mental heath services, hormone therapy, surgery and support for changes in gender expression and gender role, such as name, wardrobe and behaviour changes. The number and type of mentioned interventions may differ from person to person. Before any physical appearance interventions, extensive exploration of underlying psychological and social issues should be undertaken. Mental health professionals, such as pyscologists and psychiatrists, evaluate the psychosocial adjustment of individuals. If this evaluation results in gender dysphoria diagnosis, endocrinologists and mental health professionals should make sure that it is not secondary to other diagnoses. At that point, the possible hormonal and surgical treatment can be discussed. The treatment individuals undertake is shown to be very effective in alleviating symptoms of gender dysphoria, as well as increasing quality of life and mental health. Access to hormonal and surgical therapy is restricted for individuals in Croatia. Moreover, Croatian health insurance does not cover the costs of mentioned treatment. Creating national guidelines for medical and legal organization of care should be considered. |
