| Abstract | Suicid ili samoubojstvo može se definirati kao svjesno i namjerno oduzimanje
vlastitog života.
Prema pokazateljima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2006. godine, oko milijun
ljudi godišnje počini suicid. Muškarci imaju tri do pet puta veću vjerojatnost da počine
samoubojstvo nego žene, ali žene imaju veću vjerojatnost da pokušaju
samoubojstvo.
Samoubojstvo je kompleksna radnja koja predstavlja krajnji rezultat kombinacije
čimbenika svakog pojedinca. Ti čimbenici uključuju neurobiološke faktore, obiteljsku
anamnezu, sadašnje društvene okolnosti, te dostupnost sredstava za počinjenje
samoubojstva. Neki ljudi imaju veći rizik od samoozljeđivanja od drugih. Čimbenici
rizika za samoubojstvo uključuju muški spol, dob iznad 65 godina, obiteljsku
anamnezu suicida, prisutnost psihijatrijskih bolesti, povijest ranijih pokušaja
samoubojstva, povijest zlostavljanja u djetinjstvu, konzumiranje alkohola ili opojnih
droga, stresne događaje poput razvoda, gubitka posla, smrt supružnika.
Više od 90% od ukupnog broja suicida događa se u osoba koje su bolovale od nekog
psihijatrijskog poremećaja. Psihijatrijski poremećaji koji nose najviši rizik za
počinjenje suicida su bipolarni afektivni poremećaj, alkoholizam i depresija,
shizofrenija, poremećaji ličnosti, te ovisnosti.
Samoubojstva su velik javnozdravstveni problem u cijelom svijetu te je prevencija
smanjenja učestalosti suicida jedan od prioriteta poboljšanja zdravstvenog sustava u
velikom broju zemalja. Glavni je cilj smanjenje rizika u pojedinaca i skupina pod
visokim rizikom, pri čemu se ponajprije misli na duševne bolesnike i osobe sklone
samoozljeđivanju. Druga važna preventivna mjera je edukacija kliničara, medijskih
osoba i opće javnosti.
Specifični načini liječenja suicidalnog ponašanja su farmakoterapija i psihoterapija.
Od lijekova se koriste antipsihotici, antidepresivi i stabilizatori raspoloženja. Od
psihoterapijskih pristupa najbolju učinkovitost pokazuju kognitivno-bihevioralna
terapija i psihoanalitička terapija. |
| Abstract (english) | Suicide can be defined as a conscious and deliberate taking of one's life.
According to the indicators of the World Health Organization from 2006th year, about
one million people a year commit suicide. Adult males are three to five times more
likely to commit suicide than females, but females are more likely to attempt suicide.
Suicide is a complex act that represents the end result of a combination of factors in
any individual. These factors include neurobiological factors, life history, present
social circumstances, and the availability of means for committing suicide. Some
people are at greater risk of self-harm than others. Risk factors for suicide include
male sex, age over 65, family history of suicide, presence of a psychiatric illness,
history of previous suicide attempts, history of abuse in childhood, alcohol or
substance abuse, recent stressful events such as divorce, job loss, death of spouse.
More than 90% of the total number of suicides occur in persons who suffered from a
psychiatric disorder. Psychiatric disorders that have the highest risk of committing
suicide are bipolar affective disorder, alcoholism and depression, schizophrenia,
personality disorders, and addictions.
Suicides are a public health problem throughout the world and reducing the
frequency of suicide is selected as a priority to improve health systems in many
countries. The main goal is to reduce risk to individuals and groups at high risk, which
primarily refer to the mentally ill and people suffering from self-inflicted harm. Another
major preventive measure is education of clinicians, media people, and the general
public.
Specific treatments for suicidal behavior are pharmacotherapy and psychotherapy.
Medications for treating suicidal behavior are antipsychotics, antidepressants and
mood stabilizers. The leading psychotherapeutic approaches are cognitive-behavioral
therapy and psychoanalytic therapy. |
