Abstract | Eozinofilni ezofagitis (EoE) je kronična upalna bolest jednjaka obilježena disfunkcijom i eozinofilnom infiltracijom sluznice jednjaka. Bolest zahvaća sve dobne skupine s najvećom prevalencijom između 30. i 40. godine. Muškarci znatno češće obolijevaju u odnosu na žene, u omjeru 3:1. Međudjelovanje brojnih medijatora upale, genetska predispozicija, okolišni čimbenici, atopijska sklonost, prehrambeni proizvodi, mikrobiom jednjaka i oralna imunoterapija povezani su s povećanim rizikom za nastajanje EoE. U novorođenačkoj i dojenačkoj dobi su prisutni simptomi odbijanja hrane, povraćanja i zastoja u rastu. Djeca školskog uzrasta imaju ponavljajuće bolove u abdomenu i/ili toraksu te povraćanje. Adolescenti se češće žale na regurgitaciju, žgaravicu, disfagiju i zastoj bolusa hrane. U odraslih bolesnika najčešći simptomi su disfagija uz zastoj bolusa hrane, bol u prsima, žgaravica i regurgitacija. Bolesnici navode osjećaj sporog i otežanog prolaska hrane koji opisuju kao lijepljenje bolusa. EoE je najčešći uzrok zastoja hrane i retrospektivno se u velike većine bolesnika sa dijagnosticiranim EoE pronađe povijest disfagije ili zastoja bolusa. Glavni dijagnostički kriterij je patohistološki nalaz predominantne eozinofilne infiltracije sluznice jednjaka s nalazom ≥ 15 eozinofila (eos) po velikom vidnom polju (vvp) te je zbog toga od iznimne važnosti prije postavljanja dijagnoze isključiti sekundarne uzroke eozinofilije. Neliječen EoE progredira u remodeliranje jednjaka, rigiditet i suženje lumena. Najčešća diferencijalna dijagnoza je bolest gastroezofagealnog refluksa (GERB). EoE i GERB su dva različita entiteta koji mogu biti istodobno prisutni u istog bolesnika s time da mogu ili ne moraju biti povezani. Liječenje EoE se sastoji od eliminacijskih dijeta, lijekova i endoskopske dilatacije. Lijekovi su glavni oblik liječenja, dijeta ima ulogu kontrole interakcije organizma s okolišnim čimbenicima, a endoskopska dilatacija služi u liječenju kroničnih komplikacija. |
Abstract (english) | Eosinophilic esophagitis (EoE) is a chronic inflammatory disease of the esophagus characterized by dysfunction and eosinophilic infiltration of the esophageal mucosa. The disease affects all age groups with the highest prevalence between the ages of 30 and 40. Men develop the disease much more often than women, in a ratio of 3:1. The interaction of numerous inflammatory mediators, genetic predisposition, environmental factors, atopic predisposition, food products, esophageal microbiome, and oral immunotherapy have been associated with an increased risk of EoE formation. Symptoms of food rejection, vomiting, and growth retardation are present in neonates and infants. School-age children have recurrent abdominal and/or thorax pain and vomiting. Adolescents more often complain of regurgitation, heartburn, dysphagia, and bolus impaction. In adult patients, the most common symptom is dysphagia with bolus impaction, chest pain, heartburn, and regurgitation. Patients report a feeling of slow and difficult passage of food which they describe as food sticking. EoE is the most common cause of food impaction and retrospectively, a history of dysphagia or bolus impaction is found in the vast majority of patients diagnosed with EoE. The main diagnostic criterion is the pathohistological finding of predominant eosinophilic infiltration of the esophageal mucosa with a finding of ≥ 15 eosinophils per high power field, and therefore it is extremely important to exclude secondary causes of eosinophilia before the diagnosis. Untreated EoE progresses to esophageal remodeling, rigidity, and lumen narrowing.. The most common differential diagnosis is gastroesophageal reflux disease (GERD). EoE and GERD are two different entities that may be present simultaneously in the same patient and they may or may not be related. EoE treatment consists of elimination diets, medications, and endoscopic dilatation. Drugs are the main form of treatment. Diet has the role of controlling the interaction between organism and environmental factors, and endoscopic dilatation serves in the treatment of chronic complications. |