| Abstract | Uvod: Rana predikcija neurološkog ishoda novorođenčeta pogođenog
asfiksijom omogućava donošenje ispravnih odluka tijekom liječenja. Brojna
istraživanja su ispitivala korisnost različitih biohemijskih markera iz seruma, urina ili
cerebrospinalne tečnosti u predikciji neurološkog ishoda nakon perinatalne asfiksije.
S obzirom da je, nakon mozga, bubreg drugi najčešće pogođen organ kod
perinatalne asfiksije, postavili smo hipotezu da akutno oštećenje bubrežne funkcije
izazvano hipoksijom u donešene novorođenčadi može biti pokazatelj njihova
neurološkog ishoda. ----- Metode: Provedeno je prospektivno kliničko istraživanje na 50 donešnih
novorođenčadi sa Apgar ocjenom u 5. minuti < 7 i kontrolnom skupinom od 50
donešenih novorođenčadi sa Apgar ocjenom u 5. minuti ≥ 7. Bubrežna funkcija je
procijenjena u trećem danu života mjerenjem serumskih vrijednosti kreatinina,
cistatina C i beta-2 mikroglobulina (β2M) i glomerularne filtracije (GFR). Svoj
novorođenčadi je urađena ultrasonografija mozga/bubrega u ranim stadijima, i
praćena su neurološkim testom po Amiel-Tisom tijekom prve godine života. ----- Rezultati: Srednja vrijednosti GFR je bila signifikantno niža u asfiktičnoj u
odnosu na neasfiktičnu skupinu (22,08 ± 6,66 ml/min/1,73m² vs. 35,42 ± 2,26
ml/min/1,73m²; P<0,001), a srednje vrijednosti kreatinina, cistatina C i β2M su bile
signifikano više (1,13 vs.0,66 mg/dl; 3,92 vs.1,52 mg/l; 1,53 vs.0,99mg/l ; P<0,001).
U asfiktičnoj skupini rezultati ATNA testa tijekom prve godine života su imali statistički
značajnu korelaciju parametrima bubrežne funkcije (P<0,01). Korelacija između
ATNA testa i Apgar ocjene u 5. minuti, težine HIE po Sarnatu i Sarnatu i
ultrasonografije bubrega/mozga je, također, bila znakovita (p<0,01). ----- Zaključak: Naša studija je pokazala značajnu korelaciju između akutnog
postasfiktičnog poremećaja bubrežne funkcije i neurološkog ishoda na kraju prve
godine života. Možemo zaključiti da kod novorođenčadi pogođenih perinatalnom
asfiksijom određivanje parametara bubrežne funkcije u ranim stadijima može koristiti,
komplementarno drugim metodama, u predikciji neurološkog ishoda. |
| Abstract (english) | Background: Early prediction of neurological outcome after neonatal
asphyxia is important for ensuring right medical decisions. Numerous studies
investigated the usefulness of some biochemical markers in serum, urine or
cerebrospinal fluid in predicting neurological outcome after perinatal asphyxia. Since
kidney is, after brain, the second most often affected organ after perinatal asphyxia,
we hypotesised that an acute postasphyxial renal injury in term newborn could
indicate a neurological outcome. ----- Methods: We conducted a prospective clinical trial on 50 full-term newborns
with 5-minute Apgar score < 7 and a control group of 50 full-term newborns with 5-
minute Apgar score ≥ 7. Renal function was assessed on the third day of life by
serum values of creatinine, cystatin C and β2-microglobulin (β2M) and glomerular
filtration rate (GFR). All newborns had renal and brain ultrasonography at early
stages and were followed by Amiel-Tison Neurological Assessment (ATNA)
throughout the first year of life. ----- Results: Mean GFR was significantly lower in asphyxiated than in nonasphyxiated
group (22,08 ± 6,66 ml/min/1,73m² vs. 35,42 ± 2,26 ml/min/1,73m²;
P<0,001) and serum values of creatinine, cystatin C and β2M were significantly
higher (1,13 vs.0,66 mg/dl; 3,92 vs.1,52 mg/l; 1,53 vs.0,99mg/l ; P<0,001). In
asphyxiated group ATNA results throughout the first year of life significantly
correlated with renal function (P<0,01). A correlation of ATNA with Apgar score at 5
minutes, Sarnat and Sarnat staging of hypoxic ischemic encephalopathy and brain
and renal ultrasonography has also been significant (P<0,01). ----- Conclusions: Our study showed a significant correlation between early
impairment of renal function due to neonatal asphyxia with neurological outcome at
the end of the first year of life. We can conclude that measuring of renal function
parameters at early stages after perinatal asphyxia can, complementary to other
methods, be useful in prediction of neurological outcome after perinatal asphyxia. |
