Abstract | Krvarenje iz vrijeda želuca i dvanesnika predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Radi procjene ishoda liječenja formirani su dijagnostički zbrojevi na temelju kojih se može predvidjeti potreba za ranom gornjom endoskopijom koja smanjuje učestalost ponovnog krvarenja, trajanje hospitalizacije, potrebu za transfuzijom i kirurškim liječenjem te procijeniti ishod liječenja prije i nakon učinjene gornje endoskopije.
Cilj rada bio je odrediti incidenciju krvarećeg peptičkog vrijeda u zagrebačkoj regiji i prikazati čimbenke koji utječu na ishod liječenje bolesnika s krvarećim vrijedom želuca i dvanaesnika. Planirao sam odrediti optimalan preednoskopski i postendoskopski zbroj s odgovarajućim prijelomnicama u predviđanju smrtnosti i recidiva krvarenja iz peptičkog vrijeda uz odgovarajuće osjetljivost, specifičnost, pozitivnu i negativnu prediktivnu vrijednost.
Istraživanje je provedno na 796 bolesnika koji su liječeni na Internoj klinici KBC-a „Sestre milosrdnice“ u petogodišnjem razdoblju od 2008. do 2012.godine prilikom čega su rabljeni podatci iz registra bolesnika s krvarenjem iz gornjeg dijela probavnog sustava pri Centru intervencijske gastroenterologije, Zavoda za gastroenterologiju i hepatologiju interne klinike KBC-a „Sestre milosrdnice“ prema čijoj hitnoj službi gravitira oko 350000 stanovnika. U studiju su bili uključeni samo bolesnici koji su krvarili iz vrijeda želuca ili dvanaesnika i nisu imali drugi izvor krvarenja. Ako je kod zahvata verificirano aktualno krvarenje ili znaci nedavnog krvarenja u nastavku je učinjena endoskopska hemostaza. Kod svih bolesnika kod prijema izračunati su preendoskopski dijagnostički zbrojevi, a nakon učinjene gornje endoskopije izračunati su ukupni dijagnostički zbrojevi koji obuhvaćaju preendoskopsku i postendoskopsku komponentu. Preendoskopski dijagnostički zbrojevi jesu: Glasgow Blatchfordov zbroj, Rockallov zbroj i Baylorov bleeding zbroj. Rockallov zbroj i Baylorov bleeding zbroj sadrže preendoskopsku i postendoskopsku komponentu.
Krvareći peptički vrijed čini 38,3% svih krvarenja iz gornjeg dijela probavnog sustava, kod 52,3% bolesnika utvrđen je želučani vrijed, a kod 42,3% bolesnika utvrđen je vrijed dvanaesnika, a ostatak su činili bolesnici s vrijedom želuca i dvanaesnika i vrijedom na gastroenteralnoj anastomozi. Kumulativna incidencija krvarećeg peptičkog vrijeda u petogodišnjem razdoblju iznosi 48,2/100000, a incidencija krvarećeg peptičkog pokazuje lagani pad koji nije statistički značajan. Prosječna dob bolesnika koji su krvarili iz vrijeda želuca ili dvanaesnika u petogodišnjem razdoblju iznosi 65,9 godina. Endoskopsko liječenje provedeno je u oko 95% bolesnika, najčešće je učinjena hemostaza s hemostatskim kopčama sama ili u kombinaciji s otopinom adrenalina. Veći recidiv krvarenja registriran je kod bolesnika s krvarenjem iz vrijeda dvanaesnika u odnosu na recidiv krvarenja iz vrijeda želuca. Na kirurgiju je premješteno više bolesnika s krvarenjem iz vrijeda dvanaesnika u odnosu na bolesnike koji su krvarili iz vrijeda želuca. Nije utvrđena razlika u tridesetodnevnoj smrtnosti između bolesnika koji su krvarili iz vrijeda želuca i bolesnika koji su krvarili iz vrijeda dvanaesnika. Infekcija s H. pylori dokazana jekod 41,4% bolesnika s krvarećim vrijedom želuca ili dvanaesnika, a ona je veća kod vrijeda dvanaesnika. Multivarijantnom logističkom regresijom utvrđeni su čimbenici koji povisuju rizik od recidiva krvarenja i od smrtnog ishoda kod krvarećeg vrijeda želuca ili dvanaesnika.
Usporedbom ROC krivulja preendoskopskih zbrojeva(Glasgow Blatchfordov zbroj, Rockallov zbroj i Baylorov bleeding zbroj) kod krvarećeg vrijeda želuca ili dvanaesnika utvrđeno je da je Rockallov zbroj najbolji u predviđanju smrtnosti. Postendoskopski Rockallov zbroj bolji je u odnosu na postendoskopski Baylorov bleeding zbroj u predviđanju smrtnog ishoda kod krvarećeg vrijeda želuca ili dvanesnika. Glasgow Blatchfordov zbroj najbolji je u predviđanju recidiva krvarenja u odnosu na preostala dva preendoskopska zbroja. |
Abstract (english) | The aim of this study was to determine the incidence of bleeding ulcers in Zagreb region and to identify the factors that influence the treatment outcomes of patients with bleeding gastric and duodenal ulcers.
Additional aim was to determine which is the optimal pre-endoscopy and post-endoscopy score with cut-offs that could predict rebleeding and lethal outcome with adequate accuracy.
The study included 796 patients treated at Internal medicine division of 'Sestre milosrdnice'University hospital in the 5-year period (2008-2012), which were identified using the registry of patients with upper gastrointestinal bleeding.
Peptic ulcer bleeding made up 38.3% of all bleedings from upper gastrointestinal tract, with 52.3% of patients having gastric ulcer and 42.3% duodenal ulcer (the rest were patients with ulcers of both stomach and duodenum or anastomotic ulcers).
By comparing the ROC curves of aforementioned preendoscopic scores, Rockall risk score turned out to be the best score for predicting lethal outcome. Postendoscopic Rockall score was better than postendoscopic Baylor bleeding score in predicting lethal outcome in patients with gastric or duodenal ulcer bleeding. Glasgow Blatchford score was the best in predicting rebleeding among the three preendoscopic scores. |