| Abstract | Cilj ovog ispitivanja bio je procijeniti učinke kombiniranog standardnog programa vježbanja uz dodatak vježbi propriocepcije na bol i funkcionalne sposobnosti u bolesnika s osteoartritisom (OA) koljena u usporedbi samo sa standardnim programom vježbanja. Prevalencija OA koljena i kuka ima najveći rast u svijetu među mišićno koštanim stanjima. Jedan od učestalih simptoma i znakova osteoartritisa koljena je narušena propriocepcija. Propriocepcija koljena potječe od integracije aferentnih signala iz proprioceptivnih receptora različitih struktura koljena (mišića, zglobne čahure, tetiva, ligamenata, kože), a također je pod utjecajem signala izvan koljena (npr. iz vestibularnog organa, vidnog sustava, te kožnih i proprioceptivnih receptora iz drugih dijelova tijela). Služi za zaštitu od štetnih pokreta koji dovode do ozljede i važna je za održavanje zajedničke stabilnosti, te za normalnu koordinaciju zgloba za vrijeme pokreta. Oštećen proprioceptivni osjet može rezultirati narušenom ravnotežom što utječe na funkcionalnost te je glavni razlog gubitka samostalnosti. Prema preporukama Europske lige za borbu protiv reumatizma – EULAR, fizikalna terapija ubraja se u nekiruršku i nefarmakološku terapiju bolesnika s OA koljena, te je dio svih smjernica za njegovo liječenje. MOVE konsenzus preporuča da vježbe za OA kuka ili koljena budu prilagođene individualno, odnosno preporuča se provoditi ciljane vježbe za specifična i potencijalno-reverzibilna oštećenja koja su na primjer zajednička kod OA koljena i za koje je poznato da su povezana s boli i nesposobnošću. Kako bi se dodatno spriječili padovi potrebno je poboljšati i receptore koji primaju senzorne informacije iz vestibularnog, vidnog i somatosenzornog aparata, čime bi se bi se aktivirali antigravitacijski mišići i stimulirala ravnoteža. Vježbe ravnoteže, odnosno propriocepcije, se u jednakoj mjeri mogu provoditi na suhom i u vodi.
Učinak oba programa koji su bili dio ovog istraživanja bio je značajan u smanjenju intenziteta boli u proteklih 7 dana, smanjenju utjecaju boli na aktivnosti samostalnog života kao i u smanjenju globalne ocjene aktivnosti bolesti bolesnika (GOABB), no grupa koja je dodatno provodila vježbe propriocepcije pokazala je tendenciju boljim rezultatima kao i kontinuitet daljnjeg pada u intenzitetu boli u proteklih 7 dana, te GOABB. Detaljnijom usporedbom među osobama dobne skupine od 66 do 80 godina značajno je veći bio učinak programa s proprioceptivnim vježbama na intenzitet boli, utjecaj boli na ASŽ i GOABB. Učinak oba programa bio je jednako značajan u smanjenju globalne ocjene aktivnosti bolesti liječnika. Dodatnim ispitivanjem subjektivne ocjene boli i funkcionalnosti, te kvalitete života, u obje grupe postignuto je poboljšanje, ali bez značajne razlike između njih, izuzev tendencije boljim rezultatima grupe s proprioceptivnim vježbama. Ta je grupa pokazala i značajno poboljšanje u vlastitoj percepciji sigurnosti prilikom kretanja nakon 3
mjeseca kao i tendenciju boljih rezultata kroz sva mjerenja. U obje grupe podjednako je došlo do poboljšanja mišićne snage te u opsegu pokreta. Klinički testovi ispitivanja ravnoteže mogu pripomoći u procjeni rizika za pad, i/ili odrediti potrebu provođenja rehabilitacije ravnoteže kao i osnovni uzrok poremećaja ravnoteže. U ovom istraživanju korišteni klinički funkcionalni testovi ispitivanja ravnoteže nisu pokazali značajnu razlike između grupa, no obje grupe imale su značajno poboljšanje nakon završenog programa vježbanja s tim da je u svim testovima ravnoteže tendencija boljim rezultatima pokazana u dobnoj skupini od 66 do 80 godina. Nije bilo statistički značajne razlike u dinamičkoj ravnoteži, a obje grupe su pokazale statistički značajno poboljšanje u svim smjerovima, osobito u posteromedijalnom smjeru kao i u susjednim smjerovima, posteriornom te medijalnom. Ispitivanje propriocepcije pokazalo je tendenciju boljih rezultata u grupi koja je provodila dodatne vježbe propriocepcije, iako su obje grupe imale statistički značajna poboljšanja u svim mjerenjima.
Dodatak vježbi propriocepcije standardnom programu vježbanja na suhom i u vodi može poboljšati svakodnevnu lokomociju osoba s OA zgloba koljena jednako kao i sam standardni program vježbanja uz znatno bolji učinak kod osoba dobi od 66 do 80 godina stoga bi takve vježbe trebale bi biti sastavni dio rehabilitacije osoba s OA koljena te dobne skupine. |
| Abstract (english) | The aim of this study was to evaluate the effects of a combined standard exercise program in addition of proprioceptive exercise on pain and functional abilities in people with knee osteoarthritis (OA) compared to the standard exercise program alone. The prevalence of knee and hip OA has the largest growth in the world among musculoskeletal diseases. One of the frequent symptoms and signs of knee OA is disrupted proprioception. Knee proprioception is derived from the integration of afferent signals from the proprioceptivereceptors of different knee structures (muscles, capsule, tendons,ligaments, skin), and is also influenced by the signal outside the knee (eg. vestibular organ, visual system, skin and proprioceptive receptors from other parts of the body). It serves to protect against harmful injuries and is important for maintaining common stability and for normal joint coordination during movement. Defective proprioceptive sensation can result in distorted balance affecting functionality and is the main cause of loss of autonomy. According to the recommendations of the European Ligue Against Rheumatism - EULAR, physical therapy is included in the non-surgical and nonpharmacological therapy of patients with OA knee, and is part of all guidelines for its treatment. According to MOVE consensus exercises for hip and knee OA shoud be individually tailored and it is recommended to conduct targeted exercises for specific and potentially reversible lesions that are, for example, common to knee OA and are known to be related to pain and disability. In order to prevent future falls, receptors receiving sensory information from the vestibular, visual and somatosensory apparatus should be improved to activate antigravitational muscles and stimulate balance. Balance and proprioceptive exercises should be equally performed on dry and in water. The effect of both programs that were part of this study was significant in reducing pain intensity over the past 7 days, reducing the impact of pain in daily activities as well as in reducing the global assessment of patient disease activity (GOABB), but the group who additionally conducted proprioceptive exercise showed a tendency for better results as well as continuity of further fall in pain intensity over the past 7 days, and GOABB. More detailed comparison between persons aged 66 to 80 the effect of a program with proprioceptive exercises on the intensity of pain, the impact of pain on ASŽ and GOABB was increased significantly. The effect of both programs was equally significant in reducing the global assessment of doctors' disease activities. By the additional examination of the subjective assessment of pain and functionality, and of the quality of life, both groups achieved improvement, but there were no significant difference between them, with the exception of the tendency for better results of the group with proprioceptive exercises. This group also showed a significant improvement in their own perception of confidence in
activities of daily living after 3 months as well as tendency for better results across all measurements. Both groups have equally improved muscle strength and movement. Clinical balance tests can help to estimate the risk of falling, and / or determine the need for balance rehabilitation as well as the main cause of the balance disorder. Functional balance tests did not show any significant differences between the groups, but both groups had a significant improvement after completing the exercise program, with the tendency of better results in age group of 66 to 80 years. There was no statistically significant difference in the dynamic balance (STAR test), and both groups showed statistically significant improvement in all directions, especially in the posterior direction as well as in the adjacent directions (posteromedial and posterolateral). The proprioceptive test showed a tendency for better results in the group that conducted additional proprioceptive exercises, although both groups had statistically significant improvements in all measurements. The addition of proprioceptive exercise to the standard exercise program can improve the daily locomotion of people with knee OA as well as the standard exercise program with significantly better effect for people aged 66 to 80, so such exercises should be an integral part of the rehabilitation protocol for people with knee OA that age group. |
