| Abstract | Cilj. Cilj je ovog istraživanja bio ocijeniti stupanj kroničnih promjena na bubrezima, hipertenzije i stupanj endotelne disfunkcije u 30 hrvatskih vojnika 14 godina nakon preboljelog HVBS-a. Vojnici su 1995.godine preboljeli HVBS te su praćeni do 2009. godine kada ime je učinjena detaljnija klinička obrada. ----- Metode. Trideset bolesnika koji su 1995. godine preboljeli HVBS kratkotrajno je hospitalizirano tijekom 2009. godine na Klinici za infektologiju KBC-a Split, gdje su im učinjeni fizikalni pregled, laboratorijska obrada i u tri navrata obrađen im je 24-satni urin, te su im određeni markeri endotelne disfunkcije u serumu i urinu (sICAM, sVCAM, P i E- selektin, VEGF). Bolesnicima je, također, učinjen EKG, pregled očnog dna i ultrazvuk trbuha, te scintigrafija bubrega u sedamnaestorici bolesnika. Od obrađivanih 30 bolesnika u njih 17 bolest je imala laki tijek, dok je kod 11 bolesnika imala srednje težak tijek u akutnoj fazi 1995. godine. Isti gore navedeni parametri uspoređeni su i kod ovih dviju grupa ispitanika. Iste pretrage učinjene su ispitanicima iz kontrolne skupine, osim scintigrafije bubrega. ----- Rezultati. Obradom 30 bolesnika koji su preboljeli HVBS 1995. godine u sva tri mjerenja krvnog tlaka u sjedećem i u ležećem položaju zabilježene su statistički značajno više vrijednosti nego kod ispitanika iz kontrolne skupine. U skupini bolesnika zabilježene su i statistički značajno više vrijednosti CRP-a, Von Willebrandova faktora, sedimentacije eritrocitata, praktične razlike povišenih vrijednosti sVCAM i sICAM te P i E-selektina i VEGF-a. Vrijednosti proteina, mikroalbumina , β2 mikroglobulina u 24-satnom urinu, urata u krvi značajno su više u bolesnika negoli u kontrolnoj skupini. Također, u skupini bolesnika zabilježeni su smanjena osmolalnost urina, promjene na krvnim žilama očne pozadine, značajnije EKG promjene te nejasnija kortikomedularna granica bubrega na ultrazvučnom pregledu trbuha. Usporedbom bolesnika s lakim i onih sa srednje teškim tijekom bolesti kod onih sa srednje teškim tijekom bolesti u jednome mjerenju zabilježili smo veće vrijednosti krvnog tlaka u ležećem i jednom u sjedećem položaju. Neznatno su više i vrijednosti sedimentacije eritrocita, CRP-a, Von Willebrandova faktora, mikroalbumina u 24-satnom urinu u bolesnika sa srednje teškim tijekom bolesti. ----- Zaključak. U obrađenih bolesnika koji su 1995. godine preboljeli HVBS prisutne su stalne promjene u vidu hipertenzije i proteinurije. U akutnoj fazi HVBS-a nastaje oštećenje mikrocirkulacije, oštećuju se epitelne stanice tubularnog aparata, što uvjetuje tubularnu disfunkciju. Oštećenje tubularnog aparata bubrega u naših bolesnika očituje se povišenjem vrijednosti β2 mikroglobulina u urinu, smanjenjem osmolalnosti, te povišenjem vrijednosti uričke kiseline u serumu. Hipertenzija koja nastaje kao kronična posljedica HVBS-a može pridonositi oštećenju glomerula, te pojavi mikroalbuminurije. Potrebno je daljnje praćenje kroničnih promjena nakon preboljeog HVBS-a u raznim područjima Europe i Azije, od Dalekog istoka, gdje uglavnom prevladava infekcija serotipom Dobrava i Haantan, pa do sjeverozapanih područja Europe, gdje je najučestalija infekcija serotipom virusa Puumala. Poželjno bi bilo uskladiti kriterije za praćenje kroničnih posljedica nakon HVBS-a kako bi se što bolje usporedili rezultati i uspješno donio konačan stav o kroničnim promjenama. |
| Abstract (english) | Objective. The objective of the research was to establish the degree of chronic lesions on kidneys, hypertension and proportion of endothelial dysfunction in 30 Croatian soldiers 14 years after recovery from HFRS. The soldiers suffered HFRS in 1995 and were clinically followed until 2009, when they underwent detailed clinical and laboratory tests. ----- Methods. Thirty patients who had been treated from HFRS in 1995 were hospitalized at the Department of infectious diseases of the Split University Hospital in 2009, for a short period of time, on which occasion they were subject to physical examination and lab assay, their 24-hour urine was analyzed three times, and markers of endothelial dysfunction both in serum and urine (sICAM, sVCAM, P and E-selectin, VEGF) were determined. The patients also had ECG, fundus examination and abdominal ultrasound, and seventeen of them underwent scintigraphy of kidneys. Out of total 30 treated patients, 17 had a mild form of disease, whereas 11 of them had medium-severe course of disease in acute phase 1995. The same parameters as mentioned above were also compared with these two groups of examinees. Control group examinees had to undergo the same examinations, except for scintigraphy of kidneys. ----- Results. While processing 30 patients who had all overcome HFRS in 1995, all three measurements of blood pressure both in sitting and lying position have shown considerably higher values if compared with examinees from the control group. In the patients’ group were also registered significantly higher values of CRP, von Willebrand factor, sedimentation of erythrocytes, practical difference of the increased values of sVCAM and sICAM, as well as P and E selectin and VEGF. The values of protein, microalbumen, β2 microglobulin in 24-hour urine and urates in blood were also much higher in patients’ than in the control group. Moreover, in the group of patients we have observed reduced osmolality of urine, changes in fundus, more significant ECG changes, whereas cortico-medullar renal line on abdominal ultrasound proved to be less clear. Whilst comparing patients with mild and those with medium-severe course of disease, one measurement of blood pressure in lying and one in sitting position have shown higher values in the latter patients. Besides, the values of sedimentation of erythrocytes, CRP, von Willebrand factor, and microalbumen in 24-hour urine have been slightly increased in patients with medium-severe course of disease. ----- Conclusion. The treated patients who suffered from HFRS in 1995 have constant discomforts in the form of hypertension and proteinuria. The acute stage of HFRS leads to microcirculation disorder and damage of epithelial cells of tubular structure, causing tubular dysfunction. Tubular damage of kidneys in our patients is manifested through the increase of β2 microglobulin in urine, decrease of osmolality and increase of uric acid in serum. Hypertension as a chronic consequence of HFRS may contribute to damage of glomerulus and occurrence of microalbuminuria. Chronic lesions occurring after HFRS should be monitoned in various areas of Europe and Asia, from the Far East where Dobrava and Haantan infections are prevailing, to the northwest regions of Europe where Puumala type infection is the most common. It would be desirable and recommended to establish uniform criteria for monitoring the HFRS chronic consequences, that would enable comparisons and final standpoint related to chronic sequele. |
