| Abstract | Veliki depresivni poremećaj (MDD) je čest i ozbiljan mentalni poremećaj koji karakterizira prisutnost simptoma kao što su depresivno raspoloženje, gubitak interesa, poremećaji spavanja i apetita, umor, krivnja, poteškoće u koncentraciji te mračne misli o smrti ili samoubojstvu Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji depresija je vodeći uzrok invaliditeta u svijetu, pogađajući više od 300 milijuna ljudi. Postojanje različitih mehanizama nastanka depresije koji uključuju kombinaciju djelovanja genetskih , okolišnih i neurobioloških čimbenika rezultira heterogenom prirodom ponašanja depresije s potencijalno nepredvidivim odgovorom na dostupne farmakološke, neuromodulacijske i psihoterapijske metode liječenja Unatoč višestrukim i pravilno primijenjenim terapijama antidepresivima, u prosjeku jedna trećina bolesnika ne uspijeva postići održivu remisiju . Terapijski rezistentna depresija (se najčešće opisuje kao pod tip depresije u kojem izostaje zadovoljavajući terapijski odgovor nakon provedene dvije uzastopne odgovarajuće terapije antidepresivima različitih klasa. Od tradicionalnih farmakoloških metoda koje uključuju optimizaciju, zamjenu i augmentaciju antidepresiva monoaminskog mehanizma djelovanja, augmentacija litijem, trijoditironinom (T3) ili atipičnim antipsihotikom pokazuje najveću učinkovitost. Elektrokonvulzivna terapija (EKT) je zlatni standard u liječenju teških slučajeva refraktorne depresije koja ne odgovara na terapiju antidepresivima. Iscrpljivanje tradicionalnih terapijskih pristupa potaknulo je istraživanje novih neuromodulacijskih i farmakoloških metoda liječenja kojima je cilj postići brzo i održivo olakšanje simptoma. Neuromodulacijske metode putem stimulacije određenih dijelova mozga specifičnih za djelovanje depresije uzrokuju promjenu u njihovoj aktivnosti i funkciji. Najperspektivniji novi farmakološki pristupi uključuju smanjenje aktivnosti glutamatnog prijenosa putem antagonista NMDA i mGlu 5 receptora, utjecaj na opioidni sustav putem antagonista κ receptora, te uporabu halucinogenih triptaminskih derivata. Jedina registrirana terapija za TRD je antagonist NMDA receptora, S ketamin, no dodatne terapije poput antipsihotika druge generacije, određenih nutritivnih, protuupalnih i neuroprotektivnih sred stava također pokazuju obećavajuće rezultate. Cilj ovog preglednog rada je opisati i istražiti mehanizme, načine djelovanja, učinke i razinu sigurnosti novih metoda liječenja rezistentne depresije s naglaskom na metode duboke stimulacije mozga (DBS), trans kranijalne magnetske stimulacije (TMS) i ketaminske terapije. |
| Abstract (english) | Major Depressive Disorder (MDD) is a common and serious mental disorder characterized by symptoms such as depressed mood, loss of interest, sleep and appetite disturbances, fatigue, guilt, concentration difficulties, and thoughts of death or suicide. Accor ding to the World Health Organization, depression is the leading cause of disability worldwide, affecting more than 300 million people. The existence of various mechanisms underlying depression, including the interplay of genetic, environmental, and neurobiological factors, results in the heterogeneous nature of depressive behavior with potentially unpredictable responses to available pharmacological, neuromodulatory, and psychotherapeutic treatment methods. Despite multiple and properly administered antide pressant therapies, on average, one third of patients fail to achieve sustainable remission. Treatment resistant depression (TRD) is most commonly described as a subtype of depression where a satisfactory therapeutic response is absent after two consecutive appropriate treatments with antidepressants of different classes. Among traditional pharmacological methods that include optimization, replacement, and augmentation of antidepressants with monoaminergic mechanisms of action, augmentation with lithium, tr iiodothyronine (T3), or atypical antipsychotics has shown the greatest effectiveness. Electroconvulsive therapy (ECT) is the gold standard in the treatment of severe cases of refractory depression that do not respond to antidepressant therapy. Depletion of traditional therapeutic approaches has prompted research into new neuromodulatory and pharmacological treatment methods aimed at achieving rapid and sustainable relief of symptoms. Neuromodulatory methods, through the stimulation of specific brain regions involved in depression, induce changes in their activity and function. The most promising new pharmacological approaches include reducing glutamatergic transmission activity through NMDA and mGlu 5 receptor antagonists, influencing the opioid system through κ receptor antagonists, and the use of hallucinogenic tryptamine derivatives. The only registered treatment for TRD is the NMDA receptor antagonist, S ketamine, but additional therapies such as second generation antipsychotics, specific nutritional, anti inflammatory, and neuroprotective agents also show promising results. The aim of this review is to describe and explore the mechanisms, modes of action, effects, and safety levels of n ovel therapeutic options for treatment resistant depression, with a fo cus on deep brain stimulation (DBS), transcranial magnetic stimulation (TMS), and ketamine therapy. |
