Abstract | Moderan način života obilježen je smanjenom tjelesnom aktivnošću, sjedilačkim poslovima te unosom brzo dostupne, kalorijski bogate hrane koja obiluje mastima i ugljikohidratima. Zbog toga se svjetska populacija danas suočava s epidemijom pretilosti među djecom i odraslima. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u 2016. godini 340 milijuna djece u dobi 5-19 godina te 51% osoba starijih od 18 godina imalo je prekomjernu tjelesnu masu ili je bilo pretilo (1).
Dobro je poznato kako je pretilost glavni i preventabilni uzrok brojnih kroničnih bolesti, poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, metaboličkih poremećaja, malignih bolesti, depresije i upalnih reumatskih bolesti (2). Unatoč velikoj globalnoj opterećenosti bolestima mišićno-koštanog sustava, često se zaboravlja kako je pretilost također važan rizični i etiološki čimbenik u patofiziologiji tih bolesti. Prekomjerna tjelesna masa, obilježena indeksom tjelesne mase većim od 25 kg/m? (1), u organizmu pokreće sistemnu, kroničnu upalu niskog intenziteta te predstavlja značajno mehaničko preopterećenje za mišićno-koštani sustav.
Bijelo masno tkivo luči, između ostalog, proupalne molekule poput IL-6, TNF-a i leptina koji potiču uništavanje zglobne hrskavice te tako doprinose stanjima poput osteoartritisa i reumatoidnog artritisa. Osim toga, nepovoljno djeluju na čvrstoću kosti i uspjeh terapije kod bolesti mišićnokoštanog sustava.
Višak tjelesne mase predstavlja mehaničko opterećenje za zglobne hrskavice, a kada ono preraste intrinzične biološke sposobnosti hrskavice da podnese ta opterećenja, započinju degenerativne promjene koje naposljetku zahvaćaju sve zglobne strukture, kost i okolne mišiće te dovode do invalidnosti.
Sve navedeno čini pretilost ozbiljnim, globalnim javnozdravstvenim problemom na koji je potrebno preventivno djelovati te ga aktivno liječiti. |
Abstract (english) | The modern way of life is characterized by reduced physical activity, sedentary jobs and the intake of quickly available, calorie-rich food that is rich in fats and carbohydrates. This is the reason why the world population is facing an epidemic of obesity among children and adults. According to data from the World Health Organization, in 2016, 340 million children aged 5-19 and 51% of people over 18 were overweight or obese.(1)
It is well known that obesity is the main and preventable cause of numerous chronic diseases, such as cardiovascular disease, diabetes, metabolic disorders, malignant diseases, depression and inflammatory rheumatic diseases (2). Despite the high global burden of musculoskeletal diseases, it is often forgotten how obesity is also an important risk and etiological factor in the pathophysiology of these diseases. Excessive body mass, characterized by a body mass index greater than 25 kg/m*(1), triggers systemic, chronic low-intensity inflammation in the body and represents a significant mechanical overload for the musculoskeletal system.
White adipose tissue secretes, among other adipokines, pro-inflammatory molecules such as IL-6, TNF-a and leptin, which promote the destruction of joint cartilage and thus contribute to conditions such as osteoarthritis and rheumatoid arthritis. In addition, they have an adverse effect on bone strength and the success of therapy for diseases of the musculoskeletal system.
Excess body mass represents a mechanical load for the articular cartilages, and when it exceeds the intrinsic biological ability of the cartilage to bear these loads, degenerative changes develop and they eventually affect all joint structures, bone and surrounding muscles and lead to disability.
All of the above makes obesity a serious, global, public health problem that requires preventive action and active treatment. |