| Abstract | Keratokonus je najčešći ektatični poremećaj rožnice koji je karakteriziran bilateralnim progresivnim stanjenjem i izbočenjem rožnice što dovodi do značajnog pogoršanja vida zbog progresivnog iregularnog astigmatizma i miopije. Prevalencija keratokonusa kreće se od 1:375 do 1:2.000 ljudi na globalnoj razini, s većom učestalošću u mlađoj populaciji između 20. i 30. godine života te određenim rasnim skupinama i geografskim lokacijama. Iako uzroci keratokonusa još uvijek nisu u potpunosti jasni, smatra se da genetski i okolišni faktori igraju ulogu u njegovom razvoju. Rana dijagnoza je ključna za učinkovito liječenje i dobru prognozu. Dijagnoza keratokonusa zasniva se na anamnezi i kliničkom pregledu koji uključuje ispitivanje vidne oštrine, pregled na biomikroskopu, pahimetriju te metode kornealne topografije i tomografije. Osnova konzervativnije terapije kojima se liječi blagi do umjereni keratokonus su nošenje naočala i kontaktnih leća. Ima puno vrsta kontaktnih leća te se biraju ovisno o željama i potrebama pacijenta. Liječenje umjerenog i teškog keratokonusa spada uglavnom u domenu neke vrste kirurškog liječenja. To uključuje križno umrežavanje rožnice, refraktivne operacije, a u krajnjem slučaju koristi se jedna od metoda transplantacije rožnice (penetrirajuća keratoplastika, duboka prednja lamelarna keratoplastika). Prevencija progresije temelj je liječenja keratokonusa, pri čemu je kolagensko umrežavanje rožnice minimalno invazivna terapija koja može usporiti ili zaustaviti napredovanje bolesti u pacijenata koji imaju zadovoljavajuću vidnu oštrinu. Transplantacija intrastromalnih matičnih stanica, transplantacija Bowmanove membrane i IVMED su neki od noviteta u liječenju keratokonusa te su za njih potrebna daljnja istraživanja i studije. Neprekidna istraživanja nastavljaju poboljšavati sigurnost i učinkovitost ovih terapijskih opcija. Zaključno, keratokonus ostaje izazovna bolest za liječenje, napredak u medicinskoj tehnologiji i razumijevanju bolesti donosi značajna poboljšanja u kvaliteti života pacijenata, nudeći im nove mogućnosti za očuvanje i poboljšanje vida. |
| Abstract (english) | Keratoconus is the most common corneal ectatic disorder characterized by bilateral, progressive corneal thinning and steepening, leading to significant visual impairment due to progressive irregular astigmatism and myopia. The prevalence of keratoconus ranges from 1:375 to 1:2,000 people globally, with higher incidence in the younger population between the ages of 20 and 30 and certain ethnicities. While the etiology of keratoconus is not yet fully understood, genetic and environmental factors are believed to play a role in its development. Early diagnosis is crucial for effective treatment and good prognosis. The diagnosis of keratoconus is based on medical history and clinical examination, which includes visual acuity testing, slit-lamp examination, pachymetry, and methods of corneal topography and tomography. The treatment of mild to moderate keratoconus is spectacle wear and contact lenses. There are many types of contact lenses, chosen based on the patient's needs and preferences. The management of moderate to severe keratoconus typically requires some form of surgical intervention. This includes corneal cross-linking, refractive surgery, and, in advanced cases, one of the methods of corneal transplantation (penetrating keratoplasty, deep anterior lamellar keratoplasty). Prevention of progression is the cornerstone of keratoconus treatment, where collagen cross-linking of the cornea is a minimally invasive therapy that can slow or halt disease progression in patients with satisfactory visual acuity. Novel treatment modalities for keratoconus, such as intrastromal stem cell transplantation, Bowman’s layer transplantation, and IVMED, require further research and studies. Ongoing research continues to improve the safety and efficacy of these therapeutic options. In conclusion, keratoconus remains a challenging disease to treat, but advancements in medical technology and disease understanding bring significant improvements in patients' quality of life, offering them new options for preserving and improving vision. |
