| Abstract | Antipsihotici su lijekovi koji imaju važnu ulogu u liječenju različitih psihotičnih poremećaja, uključujući shizofreniju i bipolarni poremećaj. Iako su učinkoviti u suzbijanju i kontroli psihotičnih simptoma, njihova upotreba često je povezana s pojavom nuspojava koje mogu značajno utjecati na kvalitetu života pacijenata. Neke od najčešćih i najtežih nuspojava antipsihotika uključuju ekstrapiramidne simptome, metaboličke promjene, kardiovaskularne komplikacije te endokrine poremećaje. Ekstrapiramidni simptomi, koji spadaju u tipične nuspojave antipsihotika prve generacije, uključuju akutnu distoniju, akatiziju, parkinsonizam i tardivnu diskineziju, a uzrokuje ih disbalans dopamina u mozgu i mogu biti vrlo neugodni za pacijente, često zahtijevajući dodatnu terapiju za kontrolu. S druge strane, metaboličke promjene, kao što su hiperglikemija, dislipidemija i pretilost, često su povezane s upotrebom antipsihotika druge generacije. Ove nuspojave značajno povećavaju rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti, što predstavlja problem u dugoročnom liječe-nju. Kardiovaskularne komplikacije, poput produljenja QT-intervala, mogu povećati rizik od razvoja ozbiljnih aritmija, koje mogu biti životno ugrožavajuće. Zato je nužno pažljivo praćenje elektrokardiograma (EKG) kod pacijenata na antipsihoticima. Endokrini poremećaji, kao što je hiperprolaktinemija, mogu uzrokovati galaktoreju, amenoreju i seksualnu disfunkciju. Ove nuspojave su posebno važne za dugotrajne korisnike antipsihotika jer mogu narušiti reproduktivno zdravlje i smanjiti kvalitetu života. Iako su antipsihotici neophodni za liječenje psihotičnih poremećaja, njihova primjena zahtijeva pažljivo razmatranje rizika od mogućeg razvoja nuspojava. Iz tog razloga nužno je potreban individualizirani pristup liječenju za optimizaciju ishoda liječenja i očuvanje kvalitete života pacijenata. |
| Abstract (english) | Antipsychotics are drugs that are important in the treatment of various psychotic disorders, including schizophrenia and bipolar disorder. Although they are effective in suppressing and controlling psychotic symptoms, their use is often associated with the occurrence of side effects that can significantly affect the quality of life. Some of the most common and severe side effects of antipsychotics include extrapyramidal symptoms, metabolic changes, cardiovascular complications, and endocrine disorders. Extrapyramidal symptoms, which are typical side effects of the first-generation antipsychotics, include acute dystonia, akathisia, parkinsonism, and tardive dyskinesia, and are caused by a dopamine imbalance in the brain and can be very distressing for patients, often requiring additional therapy. On the other hand, metabolic changes, such as hyperglycemia, dyslipidemia and obesity, are often associated with the use of the second-generation antipsychotics. These side effects significantly increase the risk of developing type 2 diabetes and cardiovascular disease, which is a problem when it comes to long-term use of these drugs. Cardiovascular complications such as prolongation of the QT-interval can increase the risk of developing serious arrhythmias, which can be life-threatening. This is the reason why it is necessary to carefully monitor the electrocardiogram (ECG) in patients on antipsychotics. Endocrine disorders such as hyperprolactinemia, can cause galactorrhea, amenorrhea, and sexual dysfunction. These side effects are especially important for long-term users of antipsychotics because they can impair reproductive health and reduce the quality of life. Although antipsychotics are essential for the treatment of psychotic disorders, their use requires careful consideration of the risk of possible side effects. For this reason, an individualized approach to treatment is necessary to optimize treatment outcomes and preserve patients' quality of life. |
