| Abstract | Bubrežni kamenci česta su pojava u današnjem modernom društvu čemu pridonosi promijenjena prehrana i moderan način života. Javljaju se u 5- 10% populacije tijekom života i češći su u mediteranskom području. Po kemijskom sastavu najčešće se radi o kalcijskim kamencima. Na nastanak kamenaca utječe više faktora: spol, obiteljsko nasljeđe, rasa, klima, prehrana, tvrdoća vode i zanimanje.
Dijagnoza bubrežnih kamenaca uključuje anamnezu i fizikalni pregled, laboratorijske pretrage urina i seruma te slikovne metode. Klinički se kamenci najčešće prezentiraju bubrežnom kolikom, međutim kolika može izostati kod bubrežnik kamenaca koji su veliki i koji nisu doveli do opstrukcije pojedinih kaliksa. U anamnezi važna je dob bolesnika, obiteljsko nasljeđe, prvi ili ponovljeni slučaj urolitijaze, prehrambene navike, pridružene bolesti ili metaboličke abnormalnosti i lijekovi koje bolesnik koristi. Pregled sedimenta urina ili test traka obavezni je pregled kod svakog bolesnika sa sumnjom na bubrežni kamenac. Ako bolesnik izmokri kamenac ili se kamenac izvadi u tijeku operacijskog zahvata svakako treba napraviti analizu kamenca infracrvenom spektroskopijom ili kristalografiju X- zrakama. Od slikovnih metoda CT je zlatni standard u dijagnosticiranju kamenaca.
Prvi korak u liječenju predstavlja olakšanje boli. U tu svrhu najčešće se koriste nesteroidni protuupalni lijekovi kao što su diklofenak, indometacin ili ibuprofen. Metaboličke abnormalnosti koji uzrokuju kamence mogu se uspješno kontrolirati medikamentoznim lijekovima koji služe u profilaksi, a neki lijekovi mogu dovesti i do otapanja već postojećih kamenaca (tako alopurinol uz obilnu hidraciju može otopiti uratne kamence). Aktivno uklanjanje kamenac preporuča se za sve kamence veće od 6 -7 mm. Kamenci do 20 mm pogodni su za liječenje ESWL-om, osim ako ne postoje kontraindikacije za ESWL, a kamenci veći od 20 mm obično se liječe PCNL-om. Ostale terapijske mogućnosti su: kemoliza, ureterorenoskopija, laparoskopske i otvorene operacije. |
| Abstract (english) | In today's modern society, occurrence of kidney stones is more frequent due to modified diet and modern lifestyle. Over a lifetime, stones occur in 5- 10% of the population, and they are more common in the Mediterranean area. Calcium stones are the most frequent stones. Multiple factors cause stone formation: gender, family heritage, race, climate, food, water and occupation.
Diagnosis of kidney stones include history and physical examination, urine evaluation, initial blood studies and imaging methods. Renal colic is the most often presentation of stones, but it can lack in big kidney stones or in kidney stones which did not cause obstruction of some calyces. Patient age, family heritage, first or repeated case of urolithiasis, dietary habits, comorbidities, metabolic abnormalities and medications are important of patients history. Urinary sediment or dipstick test is a basic analysis in each patient with suspected kidney stones. If patient urinates stone or it is removed during the therapy treatment, analysis of stone should be made by infrared spectroscopy or X- ray diffraction. CT imaging is the gold standard in diagnostics.
Pain relief is the first therapeutic step. For this purpose first choice are non- steroidal anti- inflammatory drugs such as diclofenac, indomethacin or ibuprofen. Metabolic abnormalities that cause the stones can be successfully controlled by medications which are used in the prophylaxis. Some medications can lead to the dissolution of existing stones (for example allopurinol with increased fluid intake can dissolve urate stones). Active removal of stones is recommended for all stones larger than 6- 7 mm. Stones up to 20 mm are suitable for ESWL treatment, unless there are contraindications for ESWL. Stones larger than 20 mm are usually treated by PCNL. Other therapeutic options are: chemolysis, ureterorenoscopy, laparoscopic and open surgery. |
