| Abstract | Iznenadna srčana smrt (ISS) u dječjoj dobi definira se kao neočekivana smrt
uzrokovana naglim prestankom sistemske cirkulacije srčane geneze, koja nastaje unutar
jednog sata od početka simptoma. Relativno je rijedak i tragičan događaj, s incidencijom koja
iznosi 0,6 – 7,4 / 100 000 osoba-godina, ali čini čak do 10% ukupnog mortaliteta u djece starije
od godinu dana. Uzrokovana je redom rijetkim bolestima kardiovaskularnog sustava, poput
prirođenih srčanih grešaka, bolesti miokarda, bolesti koronarnih arterija te primarnih srčanih
aritmija. S obzirom na tragičnost nastupa iznenadne smrti u mlade, dotad zdrave osobe, danas
se stavlja naglasak na razvoj metoda prevencije ISS-a u dječjoj dobi.
Primarna prevencija ISS-a predstavlja otkrivanje rizičnih pojedinaca probirom među
asimptomatskom populacijom djece, a zasniva se na detaljnoj osobnoj i obiteljskoj anamnezi
te fizikalnom pregledu, s dodatkom 12-kanalnog EKG-a u pojedinim dijelovima svijeta.
Probirom se ne mogu detektirati sva djeca s povećanim rizikom jer su simptomi prisutni u
približno 50% slučajeva, a tek 16% slučajeva ima pozitivnu obiteljsku anamnezu. U dijela djece
stoga će doći do pojave iznenadnog srčanog zastoja, u kojem trenutku je važno metodama
sekundarne prevencije izbjeći ISS. One uključuju primjenu pravodobne i pravilne
kardiopulmonalne resuscitacije te upotrebu automatskih kardioverter defibrilatora. Vjerojatnost
preživljenja srčanoga zastoja u djece viša je nego u odraslih, ali i dalje iznosi svega 4-21%.
Smatra se kako je glavni čimbenik koji utječe na nisku vjerojatnost preživljenja
neprepoznavanje srčanog zastoja i kasno započinjanje kardiopulmonalne resuscitacije.
Iznenadna srčana smrt u dječjoj dobi još uvijek ostaje važan zdravstveni problem. Iako
je naš uvid u mehanizme i okolnosti ISS-a u stalnom porastu, naše metode za identifikaciju
visokorizičnih pojedinaca i predviđanje učinkovitosti mjera za prevenciju još uvijek su
neadekvatne. Glavnu prepreku uvođenju rutinskoga probira čini nedostatak znanstvenih
dokaza njegove opravdanosti te pitanje financijske isplativosti. Stoga glavnu mjeru za
smanjenje visokoga mortaliteta te skupine djece trenutno predstavlja edukacija šire javnosti za
pružanje osnovnih mjera održavanja života, kao i proširenje javne mreže automatskih vanjskih
defibrilatora. |
| Abstract (english) | Sudden cardiac death (SCD) in children is defined as an unexpected death, caused by
an abrupt cessation of systematic circulation of cardiac genesis, which occurs within one hour
of the symptom onset. It is a rare and tragic event, with an estimated rate of 0,6 – 7,4 / 100
000 person-years, but accounts for up to 10% of all deaths in children after the first year of life.
SCD is caused by a variety of rare cardiovascular diseases, like congenital heart defects,
diseases of the myocardium, diseases of the coronary arteries and primary cardiac
arrhythmias. Given the tragic circumstances of an unexpected death in a young, otherwise
healthy person, the main focus is put on developing the methods of SCD prevention in children.
Primary SCD prevention denotes detection of high-risk individuals via screening of
asymptomatic children population, and is based on a detailed personal and family history, as
well as a physical exam, with an addition of 12-channel ECG in some parts of the world.
Screening cannot detect all children at risk, because symptoms are present in only 50% of the
cases, and only 16% of them have a positive family history. A part of these children will
therefore experience a sudden cardiac arrest, in which point the methods of secondary SCD
prevention will be crucial. These methods include a timely and proper cardiopulmonal
resuscitation and the use of automated external defibrillator. Survival expectancy after a
cardiac arrest is higher in children than in adults, but still amounts to 4 -21%. The main reason
for a low survival expectancy is considered to be the failure of recognition of cardiac arrest in
children and the late initiation of cardiopulmonal resuscitation.
Sudden cardiac death in children still remains an important health problem. Although
our insight into mechanisms and circumstances of SCD is constantly improving, our methods
of detecting high-risk individuals and assessing the efficacy of prevention measures are still
inadequate. The main obstacles for routine screening are a lack of scientific evidences
supporting the efficacy and the question of cost effectiveness. Therefore, a main measure for
reducing the high mortality of these children currently presents basic life-support education of
the public, as well as extending the public network of automated external defibrillators. |
