| Abstract | Indolentni limfomi su skupina sporo progresivnih hematoloških malignih bolesti. Pacijenti s takvim bolestima mogu nerijetko preživjeti više godina bez terapije. Karakteriziraju ih ponavljajući relapsi i remisije, pri čemu remisije bivaju sve kraće i teže za postići. Cilj ovog rada bio je analizirati rezultate liječenja indolentnih limfoma kombinacijom rituksimaba fludarabina, mitoksantrona i deksametazona (R-FND) koji je do široke dostupnosti bendamustina bio najčešće korišten terapijski protokol u kasnijim linijama liječenja. Podaci su prikupljeni retrospektivno, iz medicinske dokumentacije. Analizirali smo rezultate liječenja 68 bolesnika, 37 muškaraca i 31 žene. Medijan dobi je bio 60 godina, a raspon 33-78. 26 pacijenata je imalo folikularni limfom (FL), 24 limfom malih limfocita, odnosno B-kroničnu limfocitnu leukemiju (SLL/KLL), 11 limfom marginalne zone (MZL), 5 limfoplazmocitoidni limfom (LPL), a 2 nespecificirani indolentni B-stanični limfom. Na liječenje R-FND-om je odgovorilo 58 pacijenata (84%), 26 (38%) je postiglo kompletnu, a 31 (46%) parcijalnu remisiju. Nakon medijana praćenja od 31 mjese (raspon 2-142), medijan ukupnog preživljenja (OS) je 41 mjesec, a preživljavanja bez relapsa ili progresije (EFS), odnosno preživljavanja bez terapije (TTNT) 24 mjeseca. 22 (31%) pacijenata je tijekom liječenja razvilo infekciju, 24 (35%) hematološke nuspojave 3. ili 4. stupnja, 8 ih je trebalo transfuziju eritrocita ili trombocita, a 2 (3%) su umrla od komplikacija liječenja. Muški spol je bio jedini statistički nepovoljan prognostički faktor za OS (p=0,04). Bolesnici s FL su imali statistički značajno bolji EFS i TTNT od onih sa SLL/KLL (p=0,011 i 0,046), a oni s kasnim relapsom od onih s refraktornom bolešću (p=0,028 i 0,021). Zaključno, naši rezultati liječenja R-FND-om slični su onima drugih autora s prihvatljivom razinom nuspojava, no čine se lošiji i s više nuspojava, nego oni kombinacije bendamustina i rituksimaba. |
| Abstract (english) | Indolent lymphomas are a group of slowly-progressive haematological malignancies. Some patients with such conditions can live for many years without treatment. They are characterized by multiple relapses and remissions, with remissions becoming progressively shorter and harder to achieve. The goal of this paper was to analyze results of treatment of indolent lymphomas with a regimen consisting of rituximab, fludarabine, mitoxantrone and dexamethasone (R-FND) which was, before the widespread availability of bendamustine, the most frequently used salvage regimen. Dana were collected retrospectively, from patient files. We analyzed the outcome of 68 patients, 37 males and 31 females. Median age was 60 years, range 33-78. 26 patients had follicular lymphoma (FL), 24 small lymphocytic lymphoma or B-chronic lymphocytic leukemia (SLL/CLL), 11 marginal zone lymphoma, 5 lymphoplasmocytoid lymphoma, and 2 unspecified indolent B-cell lymphoma. 58 patients (84%) responded to R-FND treatment, 26 (38%) achieved complete, and 31 (46%) partial remission. After median follow-up of 31 months (range 2-142), median overall survival (OS) was 41 months, and event-free survival (EFS) and treatment-free survival (TTNT) 24 months. During treatment, 22 (31%) patients developed infections, 24 (35%) hematologic toxicity grade 3-4, 8 (11%) needed red blood cell or platelet transfusions, and 2 (3%) died of treatment-related toxicities. Male sex was the only statistically significant negative prognostic factor for OS (p=0,04). Patients with FL had statistically significantly superior EFS and TTNT in comparison to those with SLL/CLL (p=0,011and 0,046), and patients in late relapse in comparison to those with refractory disease (p=0,028 and 0,021). In conclusion, our results with R-FND are similar to those published in the literature; the toxicity is acceptable. However, results seem inferior and toxicity more prominent than with the bendamustine plus rituximab regimen. |
