| Abstract | Komunikacija je ključna veza između medicinskog osoblja, pacijenata i njihovog uspješnog liječenja. Treba biti efikasna i kvalitetna, pa stoga mnogi čimbenici igraju značajne uloge u osiguravanju odgovarajuće komunikacije između osoblja i pacijenata. Također, komunikacija se može izraziti na mnoge načine, ali najvažniji načini komuniciranja su verbalnim i neverbalnim putem. U verbalnoj komunikaciji s pacijentima, medicinsko osoblje mora imati nekoliko čimbenika na umu kako bi pružilo ugodnu i učinkovitu komunikaciju primjerice empatiju, autoritet i asertivnost, aktivno slušanje, toplinu pri komunikaciji, ljubaznost i ostale. Potrebno je razviti verbalne vještine komunikacije kako bi se osigurao kvalitetan oporavak i dobri dojmovi pacijenata. S druge strane, neverbalni način komunikacije je suptilan i razmjerno teži za primijetiti. Zdravstveni djelatnici trebaju analizirati svoje pacijente i njihov govor tijela, način na koji razgovaraju i način na koji se ponašaju, te djelovati sukladno s njihovom povratnom informacijom. Zdravstveni djelatnici trebaju savladati komunikacijske vještine još za vrijeme školovanja, a kasnije ih u praksi koristiti i usavršavati za dobrobit pacijenata, uključujući verbalni i neverbalni aspekt komunikacije. U svakodnevnici, osoblje će biti u kontaktu s pacijentima uglavnom u obliku medicinskih intervjua za vrijeme liječenja i u fazi oporavka.
Komunikacija između pacijenata i zdravstvenih djelatnika može dovesti u pitanje naše vlastito poimanje komunikacije, kao i načine na koji sebe nastojimo učiniti razumljivima osobama s kojima smo u interakciji. Komuniciranje s pacijentima nas često dovodi do toga da se zapitamo kakav nam je ton, koje riječi koristimo, kakav nam je govor tijela i može nas podsjetiti da komunikacija nije samo pričanje nego također i slušanje. Primjerice, zamislimo da postojeći tekst nismo u stanju pročitati, reći nekome nešto o tom tekstu, naći riječi kojima bismo se izrazili. Sve su to stvari koje iskusni komunikator (sugovornik) mora znati prepoznati, prilagoditi se trenutnom stanju te izabrati najbolju tehniku komuniciranja i način kojim će najbolje pomoći osobi s kojom komunicira u tom trenutku. Ove vještine komuniciranja stječu se praksom i iskustvom, a za njihovo je stjecanje potrebno vrlo mnogo rada, znanja i strpljenja. |
| Abstract (english) | Communication is the key link between medical staff, patients and their successful treatment. It needs to be stable and constant, and therefore many factors play their significant roles in insuring appropriate communication between staff and patients. Also, communication can be expressed in many ways but most important means of communication is verbal nad nonverbal. In verbal communication with patients, medical staff must keep few factors on their mind to provide comfortable nad efficient communication such as empathy, authority and assertiveness, active listening, warmth while communicating, kindness and others. They need to have developed verbal skills of communication in order to be able to condition fast and quality recovery. On the other hand, nonverbal means of communication are subtle, and more difficult to notice. Every person among medical staff needs to analize their patients and they body language, the way they talk and the way they behave and act responsibly with the input they are recieving from patients. These communication skills need to be mastered during education and later on n practice to be used for wellbeing of the patients, including verval and nonverbal informations they're outputing to the patients. In everyday aspect, staff will be in touch with the patients mostly in form of medical interviews during healing process and recovery phases.
Communication between patietns and medical staff can question our own perception of communicating, as well as ways of making ourselves more rational with the subject of our interaction. While interacting with patients, medical staff not only recall the look of the patients, they also recall their voice tone and body language. These facts are the backbone of hypothesis that communication is just „talking“, it is a complex of interactions such as body language, as well as active listening on the staff side. For example, patients often feel like they can't verbalise their states. Therefore they use mimics, body language and their voice tone to emphasize and describe the feeling that's giving them troubles. These are the tasks of medicall staff; to recognize the way of communicating, understand it and verbalise it succesfully. For the sake of succesfull healing of the patients, medicall staff need to posess certain communication skills, and they need to adapt to every patient. |
