| Abstract | Rame je anatomska struktura s velikim opsegom pokreta koji nam omogućuje interakciju s okolinom. Imobilnost ovog zgloba uzrokuje značajnu nesposobnost. Periartritis ramena, kao dio izvanzglobnog reumatizma, je jedna od najčešćih mišićno-koštanih bolesti, a može rezultirati invaliditetom i zdravstvenim troškovima. To je opća dijagnoza koja neodređeno ukazuje na patološki proces u području ramena. Za dobar ishod liječenja važno je utvrditi točno koja je struktura u ramenu oštećena te je izvor boli i uzrok disfunkcije ramena. Stanja koja se klasificiraju kao periartritis ramena jesu: kalcificirajući tendinitis, subakromijalni burzitis, ruptura tetiva rotatorne manšete i adhezivni kapsulitis, tzv. „smrznuto“ rame. „Smrznuto“ rame je bolno stanje koje obilježava upalna adhezija i ukrućenost glenohumeralne kapsule s posljedično koncentrično i podjednako smanjenom aktivnom i pasivnom pokretljivošću u ramenu. Stoga se bolesnici žale na bol u ramenu, ukrućenost ramena te ograničenje aktivnih i pasivnih kretnji u svim smjerovima. Bolest je često samoograničavajuća, ali može trajati godinama. „Smrznuto“ rame najčešće nastaje u dobi od 40 do 60 godina, uglavnom u žena. Veći rizik od razvoja „smrznutog“ ramena imaju bolesnici sa šećernom bolesti, nakon traume ili operativnog zahvata te bolesnici sa sustavnim bolestima. Prevalencija je oko 2-5% u općoj populaciji. Patofiziologija je još uvijek nepoznata. Razlikujemo primarno ili idiopatsko „smrznuto“ rame te sekundarno koje je najčešće posljedica neadekvatno liječenog tendinitisa ili burzitisa u području ramena. Bolest se razvija kroz tri faze: bolna faza, faza smrzavanja i faza odmrzavanja ili oporavka. Dijagnoza se temelji na anamnezi bolesnika i fizikalnom pregledu. Uz korištenje dijagnostičkih metoda oslikavanja, mogu se isključiti drugi mogući uzroci gubitka pokretljivosti u ramenu, a konačna dijagnoza postiže se samo izravnom kirurškom opservacijom. Liječenje „smrznutog“ ramena može biti konzervativno ili kirurško. Konzervativno liječenje uključuje nesteroidne protuupalne lijekove, kortikosteroide sustavno ili u obliku intraartikularne injekcije i fizikalnu terapiju. Kirurško liječenje predstavlja manipulaciju zgloba u anesteziji ili artroskopsku kapsulotomiju s ciljem opuštanja kapsule. |
| Abstract (english) | The shoulder is an anatomical structure with a wide range of motion that allows us to interact with the environment. Immobility of this joint is causing significant disability. Periarthritis of the shoulder, as a part of extraarticular rheumatism, is one of the most common diseases of musculoskeletal system, which can result in disability and health care costs. It is a general diagnosis which indefinitely points to a pathological process in the shoulder region. For a good outcome of the treatment it is important to determine exactly which structure of the shoulder is damaged and the source of pain, and cause of the shoulder dysfunction. The conditions that are classified as periarthritis of the shoulder are: calcific tendinitis, subacromial bursitis, rotator cuff tears, and adhesive capsulitis, or frozen shoulder. Frozen shoulder is a painful condition characterized by inflammatory adhesion and stiffness of the glenohumeral capsule resulting in concentric and equally reduced active and passive mobility in the shoulder. Therefore, patients complain of pain in the shoulder, shoulder stiffness, and limitation of movements in all directions, both active and passive. The disease is often self-limited but can persist for years. Frozen shoulder mostly affects people aged 40-60 years, mainly females. Those with diabetes, trauma, surgery, or systemic diseases are at a higher risk to develop frozen shoulder. The prevalence is about 2-5% in the general population. The pathophysiology is still unknown. We distinguish a primary or idiopathic frozen shoulder, and secondary which is most commonly due to inadequately treated tendonitis or bursitis in the shoulder region. The disease is developing through three stages: a painful stage, a freezing stage, and a thawing or recovery stage. The diagnosis is usually based on patient history and physical examination. With the use of imaging modalities, other possible causes of loss of range of motion in the shoulder can be excluded, but definitive diagnosis is achieved only through direct surgical observation. Treatment of
frozen shoulder can be conservative or surgical. Conservative treatments include non-steroid anti-inflammatory drugs, corticosteroids systemically or intraarticular injections, and physical therapy. Surgical treatments may be performed as a manipulation under anesthesia or an arthroscopic capsulotomy to get the capsule released. |
