| Abstract | Duboka mozgovna stimulacija (deep brain stimulation, DBS) je danas jedan od najbitnijih operativnih zahvata u neurokirugiji. To je postupak koji se sastoji od ugradnje neurostimulatora koji odašilje električne impulse kroz ugrađene elektrode u matematički
precizno određene moždane jezgre. Trenutno je najraširenija upotreba u liječenju poremećaja kretanja i neuropsihijatrijskih poremećaja. Usprkos dugoj upotrebi, točni mehanizam djelovanja DBS-a još nije otkriven. Do danas je ovim zahvatom tretirano više od 150 000 pacijenata u cijelom svijetu, a osnove modernog DBS-a su postavili Pierre Pollak i Alim-Louis Benabid, ne tako davne 1987. godine. Trenutno postoje velika istraživanja koja se orijentiraju na djelovanje DBS-a na poremećaje svijesti. Svijest je sposobnost razmišljanja, opažanja, osjećanja i rasuđivanja o svijetu koji nas okružuje. Poremećaji svijesti uglavnom označavaju minimalno stanje svijesti i perzistentno vegetativno stanje, međutim, mogu uključivati i neke manje poremećaje, poput sindroma zaključanog čovjeka, ili teže poremećaje, poput kome. Kriteriji odabira pacijenata su ključni za dobar ishod DBS-a. Stoga su točno određene indikacije i kontraindikacije. Neki od bitnih kriterija su dob, etiologija oštećenja, različite evaluacijske ljestvice, komorbiditeti, opseg oštećenja Wernickeove i/ili Brocine regije itd. JFK Coma Recovery Scale-Revised (CRS-R) danas predstavlja osnovu za procjenu razine poremećaja svijesti u liječenju DBS-om. Također vrlo bitna stavka je i
vrijeme koje nam određuje prozor, unutar kojeg terapija postiže najbolje rezultate, a isto tako i omogućava distinkciju učinka DBS-a i samostalnog oporavka. Ciljna mjesta kod poremećaja svijesti su moždane regije zadužene za pažnju, memoriju, jezik, ili egzekutivne funkcije, točnije, intralaminarne jezgre talamusa. Neki od starijih ciljeva su mezencefalička retikularna formacija (MRF) i centromedijani-parafascikularni kompleks jezgara (CM-pf). Na tu priču se nadovezuje i efekt pobuđivanja. Smatra se da trauma u prethodno navedenim regijama dovodi do poremećaja sustava za pobuđivanje. Međutim, električna stimulacija u tim područjima dovodi do povratka određene razine svijesti i te promjene su praćene već gore navedenim efektom. On se manifestira otvaranjem očiju, dilatacijom pupila, porastom krvnog tlaka i frekvencije rada srca, ponekad i malim pomacima ekstremiteta itd. Iz ovih razloga igra veliku ulogu u kontroli svijesti i predstavlja veliki potencijal u liječenju poremećaja svijesti DBSom. DBS se dosad pokazao kao siguran i efikasan izbor u liječenju distonija, Parkinsonove bolesti i esencijalnog tremora, ali još je dalek i težak put pred njegovom upotrebom u liječenju poremećaja svijesti. Ipak, ta je staza i više nego obećavajuća i samo je pitanje vremena kada će postati naša realnost. Daljnja istraživanja, nova ciljna mjesta, nove indikacije, djelovanje neurostimulatora na principu „zatvorene petlje“ samo su neke od mogućnosti napretka ove tehnike u budućnosti, kako u svijetu, tako i kod nas u Hrvatskoj. |
| Abstract (english) | Deep brain stimulation (DBS) is a neurosurgical procedure involving the implantation of a medical device called a neurostimulator, which sends electrical impulses through implanted electrodes to specific targets in the brain for the treatment of movement and neuropsychiatric disorders. Despite the fact that it has already used for a long time, the precise mechanism of action of DBS has not yet been discovered. To date, more than 150 000 patients have been treated by this procedure worldwide. Right now there are large studies oriented to the usage of DBS in the treatment of disorders of consciousness. Consciousness is the ability to experience, observe, feel and reason about the world around us. Disorders of consciousness generally indicate minimally conscious state and persistent vegetative state; however, they may include some minor disorders such as locked-in syndrome, or major disorders such as coma. The selection criteria of patients are crucial for the success of DBS. Therefore, there are specific indications and contraindications. Some of the important criteria are age, etiology of damage, different evaluation scales, comorbidities, the extent of damage to Wernicke's and/or Broca's region etc. Today the JFK Coma Recovery Scale- Revised (CRS-R) is the basis for assessing the level of disorder of consciousness in the DBS treatment. Also, time is a very important issue. It helps to achieve the best results, and to distinguish the effect of DBS and self-recovery. Target regions are the ones responsible for attention, memory, language, or
executive functions (intralaminar nuclei of thalamus). Some of the older targets are the mesencephalic reticular formation (MRF) and centromedian-parafascicular complex (CM-pf). It is believed that trauma of the earlier mentioned regions causes disorders of the arousal system. However, electrical stimulation of these areas leads to the return of a certain level of consciousness, and these changes are accompanied by the arousal effect. This effect is manifested by eye opening, dilation of the pupil, increased blood pressure and heart rate frequency, and sometimes even minor movements of limbs. It represents a great potential for the treatment of disorders of consciousness. Further research, new target regions, new
indications and "closed-loop" neurostimulators are just some of the possibilities that await us in the future. |
