| Abstract | Šećerna bolest je po učestalosti među prvih deset najčešćih kroničnih nezaraznih bolesti. Danas predstavlja sve veći javnozdravstveni problem zbog značajnog porasta incidencije. Razlikujemo 4 osnovna tipa šećerne bolesti, a to su šećerna bolest tipa 1, šećerna bolest tipa 2, posebni tipovi šećerne bolesti te gestacijska šećerna bolest. U etiologiji šećerne bolesti važno je međudjelovanje genetičkih, imunosnih i okolišnih čimbenika. Kod šećerne bolesti tipa 1 dolazi do autoimunog razaranja betastanica gušterače što rezultira apsolutnim manjkom inzulina i posljedično poremećajem metabolizma ugljikohidrata, masti i proteina. Vrlo je važno uspješno liječiti šećernu bolest i održavati normoglikemiju kako bi se spriječio i usporio razvoj kroničnih komplikacija, posebice mikrovaskularnih komplikacija. U liječenju se primjenjuju nemedikamentozne mjere – pravilna prehrana i tjelesna aktivnost te inzulin i lijekovi za liječenje šećerne bolesti. Kod šećerne bolesti tipa 1 nužna je primjena inzulina, a danas su u upotrebi humani inzulini i inzulinski analozi. Najbolji uspjeh u liječenju postiže se intenziviranom inzulinskom terapijom što podrazumijeva primjenu više aplikacija inzulina dnevno (barem 4) ili primjenu inzulina putem inzulinske pumpe. Inzulinska pumpa predstavlja novu, modernu tehnologiju u terapiji šećerne bolesti kojom se omogućava kontinuirana supkutana isporuka inzulina. Pumpom smo se približili tzv. ''umjetnoj gušterači'', postiže se lučenje inzulina najsličnije fiziološkom te je posljedično bolja regulacija glikemije i prema GUK profilu i prema vrijednostima HbA1c u odnosu na konvencionalnu intenziviranu inzulinsku terapiju. Za uvođenje inzulinske pumpe u terapiju postoje jasno definirane indikacije te je osim toga ključna dobra edukacija, suradljivost i motiviranost bolesnika. |
| Abstract (english) | Diabetes is one of the ten most common chronic non-communicable diseases. Today, due to a significant increase in its incidence, it represents a growing public health challenge. There are four main types of diabetes mellitus: type 1 diabetes, type 2 diabetes, special types of diabetes and gestational diabetes. For the understanding of the etiology of diabetes mellitus, the interaction of genetic, immunological and environmental factors is crucial. Type 1 diabetes occurs because of an autoimmune destruction of pancreatic beta cells, which results in an absolute lack of insulin, and consequently in a distorted carbohydrate, fat, and protein metabolism. Successful management of diabetes mellitus and the maintenance of normoglycemia are vital in order to prevent and slow down the progression of chronic complications, especially of microvascular complications. In the management, non-medicamentous measures – healthy diet and physical exercise – as well as insulin and appropriate diabetes medications, are employed. In case of type 1 diabetes, it is necessary to take insulin; today, human insulin and insulin analogues are used. The most effective diabetes mellitus type 1 treatment is intensive (flexible) insulin therapy, which encompasses either multiple daily injections (at least four) or the administration of insulin via an insulin pump. The insulin pump represents a new, modern technical advance used in the treatment of diabetes mellitus, which enables continuous subcutaneous insulin infusion. The pump is a step towards the so-called “artificial pancreas” considering that its insulin administration is the closest to mimicking physiological insulin secretion, which leads to a better regulation of glycaemia according to both, the blood glucose profile and HbA1c values, in comparison with the traditional intensive insulin therapy. There are clearly defined indications for the administration of an insulin pump, however, quality education, cooperation and the patient’s motivation are also crucial factors in the administration. |
