| Abstract | Blow out prijelomi očne šupljine izolirani su prijelomi u području jedne ili više stijenki očne šupljine koji ne zahvaćaju njezine rubove. Najčešće su zahvaćeni dno i/ili medijalna stijenka. Oni čine 4-16% prijeloma u području lica. Zbog potencijalnih funkcionalnih i/ili estetskih promjena kojima ovakvi prijelomi mogu rezultirati, važno ih je pravovremeno dijagnosticirati i odabrati prikladan način liječenja. Ovim retrospektivnim istraživanjem koje je obuhvatilo 91 pacijenta s dijagnozom izoliranog blow out prijeloma očne šupljine ispitalo se postojanje utjecaja ustanove primarne dijagnostičke obrade pacijenta, broja dana proteklih od ozljede do operacije i broja dana proteklih od ozljede do prijema u Kliniku za kirurgiju lica, čeljusti i usta Medicinskog i Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na učestalost javljanja komplikacija. Analizirani su dob i spol pacijenta, lokalizacija prijeloma, mehanizam nastanka prijeloma, mjesto primarne obrade pacijenta, vrijeme proteklo od ozljede do početka liječenja u Klinici za kirurgiju lica, čeljusti i usta Kliničke bolnice Dubrava (KKLČU) ako je pacijent primarno zaprimljen u drugoj ustanovi, način liječenja, vrijeme proteklo do operacije te ishod odnosno učestalost pojave komplikacija koje su zahtijevale dodatno liječenje. U ispitivanom uzorku, istraživanje je pokazalo da su blow out prijelomi češći u muškaraca (74,7%) uz omjer 3:1. Dominantni se mehanizam nastanka prijeloma razlikuje u muškaraca i žena. U muškaraca je to nasilje (45,59%), a u žena pad u razini (78,26%). U ukupnom uzorku, blow out prijelomi su najčešće nastali kao posljedica pada u razini (45,1%). Najveći broj prijeloma (48,35%) zabilježen je u dobnoj skupini od 31 do 60 godina, a prosječna dob bila je 49 godina. Najčešće mjesto nastanka prijeloma je dno očne šupljine (78%). Češće je bilo indicirano kirurško liječenje (59,3%) u odnosu na konzervativno (40,7%). U 77,78% slučajeva je korištena titanska mrežica za rekonstrukciju defekta. Većina pacijenata primarno je dijagnostički obrađena u drugoj ustanovi, njih 71,41%. Prosječni broj dana od ozljede do zaprimanja u KKLČU bio je 1,58. Većina pacijenta imala je uredan ishod liječenja, bez komplikacija (85,7%). Rezultati međuovisnosti ustanove primarne obrade i incidencije komplikacija nisu statistički značajni. Nije pronađena statistički značajna povezanost između broja dana proteklih od ozljede do operacije i pojave komplikacija. Broj dana proteklih od ozljede do primitka u KKLČU je statistički značajan pretkazatelj incidencije komplikacija (P = 0,045). Pacijenti primljeni u KKLČU nakon prvog dana od nastanka ozljede imaju 4,1 puta veću šansu razviti komplikacije. |
| Abstract (english) | Blow out fractures of the orbit are isolated fractures of the orbital walls without involvement of the orbital rim. The orbital floor and/or the medial wall of the orbit are the most commonly fractured. They account for 4-16% of all fractures in the facial region. It is important to recognize them on time and choose the appropriate method of treatment in order to avoid permanent functional and aesthetic changes. This retrospective study included 91 patients who were diagnosed with isolated fracture of the orbital floor. We examined the correlation between the patient's primary diagnostic site, number of days to surgery, number of days until their admission to Clinical hospital Dubrava and the incidence of complications. The following data was analyzed: the patient's age and sex, the localization of the fracture, the cause of the fracture, the patient's primary admission site, number of days until patient transfer to Clinical hospital Dubrava, treatment method, number of days to surgery and finally, their outcome- with or without complications that require additional treatment. This study shows that the incidence of blow out fractures is higher in the male population (74.7%) with the 3:1 ratio in favor of men. The dominant cause of fractures was different in men and women. Violence was the most common cause in men (45.59%), while women were mostly injured due to fall (78.26%). In the total sample, they were most frequently caused by falls (45.1%). The largest portion (48.35%) of the fractures was registered in the age group between 31-60 years, the average age being 49 years. The most common fracture site was the orbital floor (78%). More patients were treated surgically (59.3%) than conservatively and titanium mesh was the most commonly used material for reconstruction. Most patients were primarily diagnosed in another institution, 71.41% of them. The average number of days passed from injury to admission to Clinical hospital Dubrava was 1.58. 85.7% patients were discharged without complications. Primary admission site as well as number of days to surgery were not proved to be statistically significant predictors of complication rates. However, the number of days passed until admission to Clinical hospital Dubrava is a statistically significant predictor of the incidence of complications (P = 0.045). Patients admitted to the Clinical hospital Dubrava after the first day of injury are 4.1 times more likely to develop complications. |
