| Abstract | Karcinom gušterače jedan je od najsmrtonosnijih zloćudnih tumora, dok je
adenokarcinom glave gušterače jedna od najagresivnijih zloćudnih bolesti i ima vrlo
niske stope dugotrajnog preživljavanja. Karcinomi gušterače se mogu podijeliti na
egzokrine ili endokrine, ovisno o vrsti stanica iz koje potječu. Egzokrini karcinomi su
adenokarcinomi, dok se endokrini nazivaju neuroendokrinim karcinomima.
Nespecifični rani simptomi često se ne prepoznaju, stoga je većina karcinoma glave
gušterače uznapredovala pri postavljanju dijagnoze. Više od dvije trećine karcinoma
gušterače javlja se u glavi gušterače i obično se klinički prezentiraju kao žutica
uzrokovana opstrukcijom žučnih vodova. Liječenje bolesnika s karcinomom glave
gušterače zahtijeva multidisciplinarni tim koji uključuje kirurge, medicinske onkologe,
radiologe, gastroenterologe, nutricioniste i medicinske sestre, a prvi izbor u liječenju je
kirurška resekcija. Unatoč razvoju tehnologije i specijalističkih jedinica s povećanim
iskustvom i potrebnim resursima za optimalnu skrb, učestalost poslijeoperacijskih
komplikacija je i dalje visoka. Sestrinska skrb kod bolesnika s karcinomom glave
gušterače uključuje cijelo perioperacijsko razdoblje, od postavljanja dijagnoze do
poslijeoperacijske skrbi. Tijekom navedenog razdoblja intervencije medicinske sestre
uključuju prijeoperacijsku procjenu i pripremu bolesnika za operacijski zahvat,
intraoperacijsko zbrinjavanje i poslijeoperacijsku skrb (nadzor i praćenje bolesnika,
primjenu lijekova prema odredbi liječnika, skrb za operacijsku ranu, liječenje boli te
sprječavanje nastanka i širenja infekcije). Bolesnici koji boluju od karcinoma glave
gušterače imaju dugotrajne emocionalne, fizičke i socijalne posljedice. Poboljšanje
kvalitete života zahtijeva angažiranost zdravstvenih radnika i adekvatnu informiranost
bolesnika, što znači da zdravstveni radnici moraju posjedovati visok stupanj znanja
specifičnog za karcinom glave gušterače. |
| Abstract (english) | Pancreatic cancer, in general, is one of our deadliest malignancies, while
pancreatic head adenocarcinoma is one of the most aggressive malignancies and has
low long-term survival rates. Pancreatic cancers can be divided into exocrine or
endocrine, depending on the type of cell in which they begin. Exocrine carcinomas are
adenocarcinomas, while malignant endocrine tumors are called neuroendocrine
carcinomas. Nonspecific early symptoms are often not recognized, so most pancreatic
head cancers are advanced at diagnosis. More than two-thirds of pancreatic cancers
occur in the head of the pancreas and usually occur as ever-increasing jaundice
caused by obstruction of the bile ducts. Treatment of patients with pancreatic head
cancer requires a multidisciplinary team that includes surgeons, medical oncologists,
radiologists, gastroenterologists, nutritionists, and nurses, and the treatment of choice
for these patients is surgical resection. Despite the development of technology and
specialist units with increased experience and the necessary resources for optimal
care, the incidence of postoperative complications remains high. Nursing care in a
patient with pancreatic cancer includes the entire perioperative period, from diagnosis
to postoperative care. During this period, nurse interventions include preoperative
assessment and preparation of the patient for surgery, intraoperative care, and
postoperative care that includes patient monitoring, physician-prescribed medications,
operative wound care, pain management, and prevention of infection. Patients
suffering from pancreatic head cancer have long-lasting emotional, physical and social
consequences. Improving the quality of life requires the commitment of healthcare
professionals and adequate patient information, which means that healthcare
professionals must possess a high level of knowledge specific to pancreatic head
cancer. |
