| Abstract | Ozljede prednjega križnog ligamenta najčešće su ozljede koljena i mogu uzrokovati subjektivne tegobe i kroničnu nestabilnost koljena, a dugoročno mogu nastati oštećenja drugih struktura koljena poput meniska i zglobne hrskavice. U takvim slučajevima potrebno je učiniti rekonstrukciju ligamenta. Danas se rekonstrukcija najčešće izvodi presatkom tetiva hamstringsa, patelarnog ligamenta ili tetive kvadricepsa. Sva tri presatka, ako se uzimaju od bolesnika, imaju jedan zajednički nedostatak, a to je da se oduzimaju od struktura koje imaju važnu ulogu u biomehanici koljena, pa se njihovim uzimanjem dodatno smanjuje njegova stabilnost.
S druge strane, mišić plantaris mali je mišić potkoljenice za koji je dokazano da kod ljudi nema značajnu funkciju. Mišić sadrži proprioceptivna vlakna, pa se pretpostavlja da potpomaže funkciju drugih mišića potkoljenice. Opisana je upotreba tetive plantarisa u ortopediji kod rekonstrukcije Ahilove tetive, ligamenata gležnja i tetiva dubokih fleksora šake. Prema dostupnoj literaturi, dosad nije provedena biomehanička studija o mogućnosti korištenja presadaka tetive plantarisa u zahvatima rekonstrukcije prednjega križnog ligamenta.
Hipoteza ovog istraživanja bila je da je tetivu mišića plantarisa moguće koristiti kao presadak u rekonstrukciji prednjega križnog ligamenta koljena te da presadak načinjen od dvije četverostruke tetive plantarisa ima usporediva biomehanička svojstva kao i presadak načinjen od trostruke tetive semitendinozusa koji se danas koristi u rekonstrukciji prednjega križnog ligamenta. Glavni cilj istraživanja bio je usporediti biomehanička svojstva presatka načinjenoga od dvije četverostruko presavijene tetive plantarisa s biomehaničkim svojstvima presatka načinjenog od trostruko presavijene tetive semitendinozusa. Također, bilo je potrebno izmjeriti antropometrijske mjere tetiva plantarisa i semitendinozusa (duljinu, širinu, debljinu i masu tetiva) te izmjeriti i usporediti biomehanička svojstva presadaka tetiva plantarisa i semitendinozusa (duljinu, debljinu, maksimalnu silu, rasteznu čvrstoću, krutost, modul elastičnosti i istezanje).
Istraživanje je, uz suglasnost etičkih povjerenstava Medicinskog fakulteta i Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, provedeno na donorima u dobi od 18 do 55 godina, uz prethodno potpisan informirani pristanak od strane rodbine preminuloga. U istraživanje su bila uključena ukupno 33 donora, od kojih su kod 30 donora bile prisutne obje tetive plantarisa. Izmjerene su antropometrijske mjere donjih ekstremiteta donora, a potom oduzete tetive plantarisa i semitendinozusa. Tetive su pohranjene u zamrzivaču na –20 °C u Klinici za ortopediju KBC-a Zagreb. Antropometrijska mjerenja tetiva i biomehanička mjerenja presadaka učinjena su u laboratoriju na Katedri za preradu polimera pri Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.
Rezultati provedenog istraživanja potvrđuju prvi dio postavljene hipoteze da se za rekonstrukciju prednjega križnog ligamenta može koristiti presadak dviju četverostruko presavijenih tetiva plantarisa umjesto presatka trostruko presavijene tetive semitendinozusa. Također, rezultati ovog istraživanja samo djelomično potvrđuju drugi dio postavljene hipoteze da presadci dviju četverostruko presavijenih tetiva plantarisa imaju usporediva biomehanička svojstva kao i presadci trostruko presavijene tetive semitendinozusa. Od sedam biomehaničkih svojstava presadaka ispitivanih u ovom istraživanju, presadci tetiva plantarisa i semitendinozusa imaju usporediva samo dva svojstva: rasteznu čvrstoću i krutost. Isto tako, tetive plantarisa i semitendinozusa, kao i njihovi presadci, statistički se značajno razlikuju po svim promatranim antropometrijskim mjerama.
Ako se promatra najvažnije biomehaničko svojstvo presadaka, maksimalna sila, može se zaključiti da se jedna trećina svih presadaka dviju četverostruko presavijenih tetiva plantarisa sigurno može koristiti za rekonstrukciju prednjega križnog ligamenta.
Ovo će istraživanje, kod odabranih osoba, omogućiti upotrebu tetiva plantarisa u rekonstrukciji prednjega križnog ligamenta. Na taj će se način proširiti izbor tetivnih presadaka kod primarne rekonstrukcije prednjega križnog ligamenta, kao i kod revizijskih zahvata rekonstrukcije prednjega križnog ligamenta i multiligamentarnih ozljeda koljena. Tako je ostvarena glavna svrha ovog istraživanja da se ponudi novi tetivni presadak koji ne narušava stabilnost i funkciju koljena te ima slična biomehanička svojstva kao nativni prednji križni ligament. |
| Abstract (english) | Anterior cruciate ligament rupture is the most common injury of the knee causing subjective symptoms and chronic knee instability. In such cases there is a need to reconstruct the ligament. Reconstructive techniques utilizing hamstrings, patellar tendon or quadriceps tendon graft are generally used. All three grafts share common disadvantage: they are harvested from structures that have important role in biomechanics of the knee, thus additionally impairing stability of the knee. Plantaris muscle is a small muscle of the lower leg without significant function in humans. It is assumed that the muscle supports the function of other lower leg muscles due to the large number of proprioceptive fibers. The plantaris tendon has been used in orthopaedic surgery. However, to date there is no data of the biomechanical studies of plantaris tendon grafts for anterior cruciate ligament reconstruction.
The hypothesis of this research is that the plantaris tendon is suitable as a graft for the anterior cruciate ligament reconstruction, and that two 4-strand plantaris tendons graft has comparable biomechanical properties with tripled semitendinosus tendon graft commonly used in anterior cruciate ligament reconstruction.
The research was performed on 33 cadaveric specimens, of which in three specimens absence of the plantaris tendon was noted. Thus, 30 two 4-strand plantaris tendons grafts were compared with 30 tripled semitendinosus tendon grafts.
The results presented in this thesis confirm the first part of the hypothesis that two 4-strand plantaris tendons graft can be used in anterior cruciate ligament reconstruction. However, one third of the two 4-strand plantaris tendons grafts had adequate biomechanical properties for anterior cruciate ligament reconstruction. |
