| Abstract | Preterm premature rupture of membranes (PPROM) occurs in 3% of all pregnancies and is responsible for around one-third of all preterm births, resulting in more frequent perinatal morbidity and fetal death. Generally, complications of PPROM increase in frequency and severity as gestational age decreases. PPROM has been linked to several risk factors, including PPROM in a previous pregnancy, maternal cigarette smoking, and importantly urogenital tract infections, leading to chorioamnionitis. The role of infection and inflammation in the development of PPROM and subsequent adverse neurological outcomes on the child, both short-term and long-term, has been demonstrated and established in the scientific literature. It is therefore crucial to correctly diagnose the pregnant woman presenting with signs and symptoms of PPROM and have a satisfying management plan. Expectant care vs intervention, the use of tocolytics, the duration of antimicrobial prophylaxis, the timing of prenatal corticosteroids, the use of magnesium sulfate, and the timing of delivery are all topics of intense research and controversy in the management of PPROM. Studies show that antibiotic administration increases the period of latency and improves certain short-term neurological outcomes, such as lowering the rate of abnormal cerebral ultrasound scans prior to discharge from the hospital, but it has no effect on perinatal mortality, preterm births, or long-term neurological outcomes. Furthermore, an agreement on the best antibiotic treatment regimen, mode of administration, and duration has yet to be reached. Antenatal corticosteroids improve infant survival and lowers substantial short-term morbidity, but long-term neurodevelopmental disability is still a challenge. The use of tocolytics as a preventive measure for neonatal morbidity and mortality is still controversial and research on this approach has not been sufficient. There is evidence that the use of Magnesium sulfate is beneficial in terms of neuroprotection and prevention of adverse neurological outcomes. Ultimately, a universal approach to the management of PPROM has yet to be agreed upon by clinicians. Larger-scale, better quality, and more up to date research is still required in order to find the optimal clinical management protocol. |
| Abstract (croatian) | Prijevremeno prsnuće plodovih ovoja prije termina (PPROM) javlja se u 3% svih trudnoća i odgovorno je za otprilike jednu trećinu svih prijevremenih porođaja, što rezultira češćim perinatalnim morbiditetom i fetalnom smrću. Općenito, komplikacije PPROM-a češće su I teže što je gestacijska dob manja. PPROM je povezan s nekoliko čimbenika rizika, uključujući PPROM u prethodnoj trudnoći, pušenje cigareta majke I, možda najvažnije, infekcije urogenitalnog trakta koje dovode do korioamnionitisa. U znanstvenoj je literaturi dokazana i utvrđena uloga infekcije i upale u nastanku PPROM-a i naknadnih nepovoljnih neuroloških ishoda na dijete, kratkoročnih i dugoročnih. Stoga su ispravni dijagnostički postipak u trudnice sa znakovima i simptomima PPROM-a te zadovoljavajući plan liječenja od velike važnosti. Ekspektativan postupak naspram intervencije, uporaba tokolitika, trajanje antimikrobne profilakse, vrijeme primjene kortikosteroida prenatalno, uporaba magnezijevog sulfata i vrijeme porođaja teme su intenzivnog istraživanja i kontroverzi u skrbi za trudnice s PPROMom. Istraživanja pokazuju da primjena antibiotika povećava razdoblje latencije i poboljšava određene kratkoročne neurološke ishode, kao što je smanjenje stope abnormalnih cerebralnih ultrazvučnih pretraga prije otpusta iz bolnice, ali nema utjecaja na perinatalnu smrtnost, učestalost prijevremenih porođaja ili dugoročne neurološke ishode djeteta. Nadalje, dogovor o najboljem režimu liječenja antibioticima, načinu primjene i trajanju tek treba postići. Antenatalni kortikosteroidi poboljšavaju preživljavanje novorođenčadi, ali dugoročne posljedice na neurološki razvoj i dalje je izazov. Korištenje tokolitika kao preventivne mjere za smanjenje neonatalnog morbiditeta i mortaliteta još je uvijek kontroverzno i istraživanja o ovom pristupu nisu bila dovoljna za jasan zaključak. Postoje dokazi da uporaba magnezijevog sulfata djeluje neuroprotektivno. U konačnici, kliničari se tek trebaju dogovoriti o univerzalnom pristupu pri PPROM-u. Još uvijek su potrebna veća i kvalitetnija istraživanja kako bi se pronašao optimalni protokol kliničkog odlučivanja. |
