| Abstract | Cilj rada: Cilj ovog rada bio je istražiti utjecaj suznog filma na vidnu oštrinu mjerenjem proteklog vremena po treptaju nakon kojeg dolazi do zamućenja vidne oštrine (Post-Blink Blur Time- PBBT), korištenjem standardnih optotipa u ispitanika sa simptomima disfunkcije suznog filma i ispitanika bez simptoma disfunkcije suznog filma, provjeriti je li moguće ovaj parametar kvantificirati korištenjem optotipa i subjektivnog iskaza pacijenta, istražiti ponovljivost i praktičnost primjenjene metode za korištenje u svakodnevnoj kliničkoj praksi, te naposlijetku istražiti postoji li korelacija između vremena zamućenja vidne oštrine po treptaju sa nekim od ostalih mjerenih parametara.
----- Metode: Pri provedbi istraživanja koristila se standardna oprema oftalmološke ordinacije:
3. Snellenovi optotipi za provjeru vidne oštrine.
4. procjepna svjetiljka za pregled prednjeg očnog segmenta, uz korištenje fluoresceinskih kapi za bojanje suznoga filma i defekata površine oka.
Za provjeru ispitanikovog mjerenja proteklog vremena od otvaranja oka do gubitka linije najbolje korigiranog vida korištenjem standardnih optotipa ispitivač je koristio kronometar.
Uzorak ispitanika je bio prigodni: svi punoljetni pacijenti koji su došli na standardni oftalmološki pregled, a koji su zadovoljili kriterije uvrštavanja u skupinu ispitanika sa smetnjama povezanim sa disfunkcijom suznog filma ili u kontrolnu skupinu bez takvih smetnji, te koji su po upoznavanju s načinom provedbe i ciljem istraživanja, potpisivanjem informiranog pristanka dali svoju pisanu suglasnost za sudjelovanje u istraživanju.
Pacijenti kod kojih bi sudjelovanje u istraživanju moglo dati neobjektivne rezultate zbog oftalmoloških (očna trauma, akutne upale oka, loš vid) ili neoftalmoloških razloga (loša suradnja) nisu bili uključeni u israživanje.
Svakome ispitaniku koji je zadovoljio kriterije uvrštavanja u straživanje i potpisao informirani pristanak prvo se postavila baterija pitanja u cilju utvrđivanja simptomatologije disfunkcije suznog filma. Kao osnova upitnika koristio se standardizirani Scheinov upitnik, modificiran dodatnim pitanjima relevantnim za ovo istraživanje.
Potom se svakom ispitaniku odredila najbolja korigirana vidna oštrina (best corrected visual acuity- BCVA).
Po ispitivanju vidne oštrine pristupilo se mjerenju perioda vremena u kojem dolazi do zamućenja linije najbolje korigirane vidne oštrine od otvaranja oka (Post-Blink Blur Time- PBBT).
Po mjerenju PBBT slijedio je pregled na biomikroskopu, a uključivao je:
1. procjenu hiperemije spojnice
2. LIPCOF (Lid-Parallel Conjunctival Folds)
3. TBUT (Tear Film Break-up Time)
4. bojanje rožnice fluoresceinom
5. ekspresiju Meibomovih žlijezda
----- Rezultati: Ispitivanjem je obuhvaćeno 200 ispitanika u dobi od 18 do 75 godina, od toga 100 u skupini ispitanika sa simptomima disfunkcije suznog filma i 100 u kontrolnoj skupini bez takvih simptoma.
Svi pregledi i sva mjerenja provedeni su od strane ispitivača (Igor Petriček), u Kabinetu za elektrodijagnostiku i ehografiju oka, Klinika za očne bolesti KBC Zagreb.
Ispitivanja su provođena u razdoblju od 23. veljače pa do 3. lipnja 2011. godine.
U obje skupine bilo zamjetno više ženskih ispitanika nego muških, što je posebno naglašeno za skupinu sa simptomima disfunkcije suznog filma, gdje je čak 90% ispitanika bilo žena.
Utvrđena je statistički značajna pozitivna povezanost između ukupnog broja simptoma suhog oka i dobi. Muškarci su navodili manje simptoma nego žene, no utvrđena razlika se nije pokazala statistički značajnom.
Utvrđena je statistički značajna razlika u vremenu PBBT između skupina, u smislu značajno nižih vrijednosti u skupini sa simptomima disfunkcije suza, bilo da je PBBT mjeren od strane ispitanika ili ispitivača. Nije utvrđena značajna povezanost ukupnog zbroja simptoma i PBBT vrijednosti niti u procjenama ispitanika niti ispitivača. U tri odvojena mjerenja PBBT na desnom i lijevom oku procjene ispitanika i ispitivača bile su u visokoj pozitivnoj korelaciji. Iskazi pacijenata bili su u visokoj korelaciji sa kontrolnim mjerenjem ispitivača, što nam daje mogućnost da ih koristimo u svakodnevnom radu bez potrebe kontrole kronometrom, što bi svakako bitno kompliciralo cijeli postupak.
Kontrolna skupina je imala prosječno izmjerene vrijednosti TBUT od 8,24 sekunde, dok su prosječne vrijednosti TBUT u skupini sa simptomima disfunkcije suza bile 4,3 sekunde. Kontrolna skupina je imala statistički značajno više vrijednosti mjerenja TBUT no skupina sa simptomima disfunkcije suza. No, nije utvrđena statistički značajna povezanost ukupnog broja samoiskazanih simptoma i TBUT vrijednosti ni za jedno oko. Nije utvrđena statistički značajna razlika između TBUT vrijednosti lijevog i desnog oka, što znači da je mjerenje TBUT-a na samo jednom oku dovoljno pouzdano za procjenu vrijednosti TBUT testa za oba oka. Uspoređujući dobijene vrijednosti PBBT i TBUT, dobijene su korelacije umjerene veličine koje su se pokazale statistički značajnima. Niti sa jednom drugom dijagnostičkom metodom u ovome istraživanju PBBT nije u takvoj korelaciji, stoga se može pretpostaviti da PBBT i TBUT mjere različitu manifestaciju istog fenomena, destabilizaciju suznog filma.
Ispitivane skupine su se statistički značajno razlikovale u samoprocjeni tipa kože lica u smislu da su ispitanici sa simptomima suhog oka izjavljivali da imaju značajno suhiju (manje masnu) kožu lica od onih iz skupine bez simptoma disfunkcije suza. U skupini ispitanika sa disfunkcijom suznog filma dobijena je značajna, no po veličini koeficijenta umjerena negativna povezanost tipa kože i ukupnog broja simptoma. Ovisno o spolu, utvrđena je statistički značajna razlika u samoprocjenjenom tipu kože lica, pri čemu žene navode značajno niže vrijednosti odnosno suhiju kožu lica u odnosu na muškarce. Rezultati su pokazali da percepcija tipa kože lica nije u korelaciji sa vrijednostima LIPCOF testa.
Za oba oka utvrđena je statistički značajna razlika u LIPCOF vrijednostima između skupina: skupina sa simptomima disfunkcije suza ima više vrijednosti u odnosu na kontrolnu skupinu.
Pri analizi rezultata procjene hiperemije spojnice (CCLRU skala), rezultati su pokazali da kod 95,5% ispitanika sa simptomima disfunkcije suza nije zamijećena nikakva hiperemija spojnice, a u kontrolnoj skupini ona nije zamijećena kod nijednog ispitanika.
Pri analizi rezultata bojanja rožnice fluoresceinom (NEI skala), nije zamijećena statistički značajna povezanost ukupnog broja simptoma i vrijednosti bojanja rožnice.
Analizom odgovora na pitanje javljaju li se simptomi naglašenije ujutro, navečer ili su cijelog dana jednakog intenziteta, utvrđeno je da se ukupan broj simptoma značajno razlikuje između jutra i večeri, ali ne između jutra i cijelog dana niti večeri i cijelog dana.
----- Zaključak: Metoda određivanja perioda vremena u kojem dolazi do zamućenja linije najbolje korigirane vidne oštrine od otvaranja oka (Post-Blink Blur Time- PBBT), mjerena od strane ispitanika, potvrdila se kao pouzdana metoda u detekciji disfunkcije suznoga filma. Nadalje, ona se pokazala kao jednostavna, brza i neinvazivna dijagnostička metoda, provedba koje od opreme zahtijeva samo Snellenove tablice. Zbog visoke ponovljivosti mjerenja i neznatne razlike u izmjerenim vrijednostima između očiju, relevantna vrijednost se već može izmjeriti jednim mjerenjem na samo jednom oku, iako se preporuča još jedno prethodno mjerenje radi provjere suradnje i uvježbavanja pacijenta. Kao granična vrijednost između urednih i patoloških vrijednosti PBBT testa predlaže se vrijednost od 7 sekundi. |
| Abstract (english) | Purpose: Purpose of this study was to explore the influence of tear film on visual acuity by measuring post-blink blur time (PBBT) using standard Snellen charts, in subjects with and without tear film dysfunction symptoms, to ascertain whether this parameter could be quantified by using subject's time interval estimation, to explore method's repeatability and ease of implementation in everyday clinical practice, and, finally, to find whether results of this test correlate with any other observed parameter.
----- Methods: Standard ophthalmology practice equipment was used: Snellen charts and slit lamp. Chronometer was used by the examiner for checking subject's measurement. Slit lamp examination included the estimation of conjunctival hyperemia, LIPCOF test, TBUT test, corneal fluorescein staining and the Meibomian gland expression.
----- Results: 200 subjects were enrolled in study (age 18-75), 100 in group with tear film dysfunction symptoms and 100 in group without such symptoms.
Statistically significant difference between PBBT values measured by both the subject and examiner was found between groups, with lower values in group with tear film dysfunction symptoms. Moderate corelation was found between TBUT and PBBT measurements.
----- Conclusions: PBBT, measured by the subject, was found to be reliable tool in detecting dry eye. Furthermore, it is simple, quick and noninvasive diagnostic tool, requiring only Snellen charts. High repeatability and negligible difference between values measured on both eyes enable clinician to obtain relevant measurement by measuring only one eye once, although pre-test measurement is recommended to test patient's cooperation. 7 seconds are proposed as cutoff between normal and pathologic values. |
