| Abstract | Uvod Vaskularni endotelni čimbenik rasta (VEGF) i posteljični čimbenik rasta (PlGF) ključni su angiogenični stimulatori tijekom normalnog razvoja i cijeljenju rane, te u brojnim patološkim stanjima. Novija istraživanja pokazala su sinergistički učinak VEGF-a i PlGF-a u patološkoj angiogenezi, sugerirajući ulogu PlGF-a u amplifikaciji djelovanje VEGF-a u endotelnim stanicama. Gonadotropini potiču rast folikula u ovariju koji se odvija u uvjetima pojačane intrafolikulinske vaskularizacije, sugerirajući važnu ulogu angiogeneze u razvoju folikula. Ove vazoaktivne tvari mogu biti odgovorne za intenzivno remodeliranje ovarija i vaskulogenezu u najranijoj trudnoći.
Ispitanice i metode. Istraživanjem je obuhvaćeno 42 žene podvrgnute kontroliranoj ovarijskoj hiperstimulaciji (KOH) u svrhu liječenja neplodnosti. U svih je žena određivan PlGF i VEGF u folikulinskoj tekućini i serumu na dan apspiracije, dva tjedna nakon embriotransfera (ET), te u slučaju pozitivnog testa na trudnoću, i tjedan dana kasnije. Estradiol i progesteron na dan aspiracije oocita također je određen u svih ispitanica.
Rezultati. Od 42 žene koje su zadovoljavale kriterija uključenja u studiju, (prosječna dob 32,88±4,29g), 14 je žena imalo pozitivan test na trudnoću. Koncentracija VEGF-a i PlGF-a u folikulinskoj tekućini na dan aspiracije bila je značajno veća od odgovarajućih vrijednosti u serumu (P < 0.0001). Dinamičke i međusobno inverzne promjene VEGF-a i PlGF-a dokazane su u koncepcijskim u odnosu na nekoncepcijske IVF cikluse, što govori u prilog posteljičnog porijekla oba čimbenika nakon embriotransfera i u vrlo ranoj trudnoći. Vrijednosti VEGF-a u folikulinskoj tekućini bile su u izravnoj korelaciji s brojem ampula gonadotropina primjenjenih tijekom stimulacije (r = 0,43, P < 0,005), ali inverznoj korelaciji s estradiolom u serumu na dan aspiracije oocita (r = –0,37, P < 0,01). Pozitivna korelacija nađena je za folikulinski PlGF (FF PlGF) i serumski progesteron (r = 0,36, P < 0,02), te broj dobivenih zametaka (r = 0,44, P = 0,005), ali i inverznu korelaciju između folikulinskih vrijednosti samih VEGF-a i PlGF-a (r = 0,38, P = 0,01). Ishod postupka IVF negativno je korelirao s količinom folikulinskog VEGF-a (r = 0,28, P < 0,04). U svrhu određivanja omjera šansi, primjenjena je logistička regresija za konstruiranje modela vjerojatnosti negativnog ishoda postupka IVF. Rezultati omjera šansi jasno su pokazali da su povišene vrijednosti jednog ili oba angiogenična čimbenika u folikulinskoj tekućini, udružene s većom vjerojatnošću negativnog ishoda IVF postupka. (OR=4,25; CI=1,00-18,7).
Zaključak. Rezultati ove studije pružaju od prvi dokaz o ulozi i regulaciji PlGF-a u kontroliranoj ovarijskoj stimulaciji, odnos s drugim čimbenicima angiogeneze i odnos spram periimplantacijskom razdoblju i najranijoj trudnoći. Istraživanje po prvi put uzima u obzir da uz VEGF, i povećana razina PlGF-a u folikulinskoj teklućini također može biti biljeg veće vjerojatnosti nepovoljnog ishoda IVF postupka, te može pojačati nepovoljne učinke VEGF-a.
|
| Abstract (english) | Background: Vascular endothelial growth factor (VEGF) and placental growth factor (PlGF) are key angiogenic stimulators during normal development and wound healing, as well as in a variety of pathological conditions. Recent studies have demonstrated a synergistic effect of VEGF and PlGF in pathological angiogenesis and suggest a role for PlGF in amplifying VEGF action in endothelial cells. Gonadotropins induce ovarian follicle growth that is coincident with increased follicular vasculature, suggesting a role of angiogenesis in follicle development. These vasoactive substances may be implicated in extensive ovarian tissue remodelling and in early pregnancy.
Methods: The present report investigated follicular fluid (FF) and circulating concentrations of vascular endothelial growth factor (VEGF) and placental growth factor (PlGF) in 42 consecutive IVF patients. Serum and FF concentrations of oestradiol and progesterone were also measured in the 42 IVF cycles studied.
Results: Of the fourty-two women enroled in the study (mean age 32,88±4,29), fourteen women become pregnant. Follicular fluid concentrations of both VEGF and PlGF were significantly higher (P < 0.0001) than the corresponding circulating concentrations. A dynamical and inverse changes of VEGF and PlGF occured in the conception compared to nonconception IVF cycles suggesting placental origin of both angiogenic factors in early pregnancy. FF VEGF concentration showed a direct relationship with number of gonadotrophin ampoules administered (r = 0,43, P < 0,005), but an inverse correlation with estradiol concentration (r = –0,37, P < 0,01). A positive correlation was found for FF PlGF concentration and progesterone concentrations (r = 0,36, P < 0,02) and number of embryo fertilized (r = 0,44, P = 0,005), but inverse correlations between FF VEGF and FF PlGF (r = 0,38, P = 0,01). The IVF outcome was negatively correlated with FF VEGF (r = 0,28, P < 0,04). To estimate odds ratios, logistic regression analysis was used to model the probability of negative IVF outcome. The resulting odds ratio clearly demonstrated that, when considered individually higher level of either VEGF or PlGF in FF are associated with an increased pobability of negative IVF outcome (OR=4,25; CI=1,00-18,7).
Conclusions: This study suggested for the first time that increased FF concentrations of PlGF also can be a marker of decreased IVF outcome and can amplify the negative effects of VEGF. Our results also provide some of the first evidence of role and regulation of PlGF in controlled ovarian hyperstimulation and in early pregnancy.
|
