| Abstract | Cilj ovog istraživanja bio je povećanje razumijevanja procesa prilagodbe bolesnika
na kroničnu bolest, temeljem istraživanja i opisivanja iskustva bolesnika oboljelih od
ŠBT2 ili IM u procesu suočavanja, upoznavanja, prihvaćanja i življenja s ovim kroničnim
bolestima, u kontekstu svakodnevnog rada obiteljskog liječnika.
Ovo kombinirano kvalitativno i kvantitativno istraživanje (engl. mixed-method
research) konceptualizirano je i dizajnirano kao primarno kvalitativno, proceduralne
sheme: QUAL+quant, te su i kvalitativni i kvantitativni podaci prikupljeni paralelno u
isto vrijeme, sa manjim naglaskom na kvantitativnom dijelu, s ciljem utvrđivanja,
konvergiraju li rezultati oba istraživanja u smjeru jednog, zajedničkog razumjevanja
istraživanog fenomena.
Bolesnici su odabrani metodom namjernog uzorkovanja baziranoj na teoriji (engl.
theoretical sampling) koje podrazumijeva tri tipa namjernog uzorkovanja: početno
otvoreno, potom aksijalno i završno selektivno, u kojima se fokus uzorkovanja mijenjao
prema tipu kodiranja. Uzorkovanje je provedeno paralelno s analizom podataka, do
zasićenja kategorija.
Istraživanjem je obuhvaćeno 64 bolesnika od kojih 32 bolesnika s registriranom
šećernom bolešću tipa 2 (MKB X revizija - E11), i 32 bolesnika s registriranim infarktom
miokarda (MKB X revizija - I 21, I22, I23, I24.1 i I25.2).
Uzorak ispitanika prikupljen je preko 16 liječnika odabranih slučajnim odabirom iz
osnovnog skupa od ukupno 424 liječnika zaposlenih u djelatnosti opće/obiteljske
medicine Grada Zagreba, u sva tri Doma zdravlja Grada Zagreba (DZ Zagreb Centar, DZ
Zagreb Istok i DZ Zagreb Zapad) (103).
U kvalitativnom dijelu istraživanja, metodom problemskog usmjerenog (dubinskog)
polustrukturiranog intervjua, prikupljeni su podaci od 64 bolesnika (32 koji boluju od
šećerne bolesti tip 2 (ŠBT2) i 32 bolesnika koji su preboljeli infarkt miokarda (IM).
Paraleleno s intervjuiranjem, provođena je analiza intervjua vodeći se principima
„utemeljene“ teorije (engl. „grounded theory“).
U kvantitativnom dijelu istraživanja, kod tih istih bolesnika, standardiziranim upitnicima
prikupljeni su podaci o doživljaju bolesti, zdravstvenom lokusu kontrole, zadovoljstvu
životom i socijalnoj podršci.
U obradi podataka korišteni su: kompjuterski softver Atlas.ti (kvalitativna analiza
podataka) i statistički program Statistica, ver. 7.1 (obrada kvantitativnih podataka).
Kvalitativnom analizom podataka na principima utemeljene teorije, koji su
prikupljeni intervjuiranjem bolesnika oboljelih od ŠBT2 ili IM problemskim,
polustrukturiranim dubinskim intervjuom, proizašle su četiri teme vezane uz iskustva
bolesnika: 1) bolesnikovo iskustvo prilikom saznanja dijagnoze ili spoznaje da ima ŠBT2
ili IM; 2) bolesnikovo iskustvo s prihvaćanjem ŠBT2 ili IM; 3) bolesnikovo iskustvo sa
životnim promjenama uslijed ŠBT2 ili IM; i 4) bolesnikovo iskustvo s čimbenicima koji
su utjecali na proces prihvaćanja i tijek življenja sa ŠBT2 ili IM. Utjecaj liječnika
pokazao se važnim faktorom olakšanja bolesnikova nošenja s bolešću u svakoj od ovih
tema: adekvatnom komunikacijom liječnika (korištenje za bolesnike razumljiva jezika,
svjesnost verbalne i neverbalne komunikacije), odnosom liječnika prema bolesniku
(uzajamno poštovanje i povjerenje, briga za bolesnika i emocionalna podrška), odnos
liječnika prema bolesti (stavom liječnika koji naglašava ozbiljnost bolesti) te pružanje
dozirane, strukturirane informacije i edukacije na kontinuiranoj bazi u vremenu po
postavljanju dijagnoze, uključujući čest kontakt i postupno proširenje dotadašnjeg fonda
bolesnikova znanja o bolesti i liječenju.
Kvantitativni rezultati upućuju da je zadovoljstvo života za obje skupine bolesnika (na
Thurstonovoj skali od 1-10) prosječno unutar «normale» subjektivne kvalitete života
[(bolesnici od IM 6,3±3,0 (M±SD), bolesnici od ŠBT2 6,5±2,4 (M±SD)].
Socijalna podrška za obje skupine bolesnika (na Thurstonovoj skali od 1-10) bila je
visoka [1. pitanje: (bolesnici od IM 9,6±1,4 (M±SD), bolesnici od ŠBT2 9,0±2,6
(M±SD)], [2. pitanje: (bolesnici od IM 9,6±1,4 (M±SD), bolesnici od ŠBT2 9,0±2,6
(M±SD)].
Većina bolesnika iz našeg istraživanja imala je izražen unutarnji lokus kontrole zdravlja:
(skala I: bolesnici od IM 28,2±2,7 (M±SD), bolesnici od ŠBT2 28,9±2,9 (M±SD).
Potom je podjednako bilo izraženo vjerovanje u utjecaj okolnosti i važnih drugih
(bolesnici od IM: Eo skala 21,6±3,5 (M±SD), te Evd skala 19,5±2,6 (M±SD); bolesnici
od ŠBT2; Evd skala 20,0±4,6 (M±SD), te Eo skala 20,0±3,6 (M±SD). Najmanje je bilo
izraženo vjerovanje u utjecaj slučaja, sudbine ili loše sreće (skala Es: bolesnici od IM
14,2±3,4 (M±SD); bolesnici oboljeli od ŠBT2 14,1±4,0 (M±SD). Nije utvrđena
statistički značajna razlika između dviju skupina bolesnika u zdravstvenom lokusu
kontrole.
Procjena doživljaja bolesti, određivanjem prosječnih vrijednosti odgovora bolesnika na
linearnoj skali Thurstonova tipa od 0-10, pokazala je visoki skor za skale: trajanje bolesti
[bolesnici od IM: 9,4±1,5 (M±SD), bolesnici od ŠBT2: 8,2±3,4 (M±SD)]; kontrola
bolesti terapijom [bolesnici od IM: 8,6±1,4 (M±SD), bolesnici od ŠBT2: 8,1±1,9
(M±SD)] i razumijevanje bolesti [bolesnici od IM: 7,5±3,0 (M±SD), bolesnici od ŠBT2:
7,5±2,6 (M±SD)]; a umjereno visokim skale: osobna kontrola nad bolešću [bolesnici od
IM 6,6±2,6 (M±SD), bolesnici od ŠBT2: 6,9±2,6 (M±SD) ]; utjecaj na život [bolesnici od
IM 6,0±2,8 (M±SD) ], te u bolesnika od IM: zabrinutost za bolest 4,4±3,5 (M±SD),
emotivna pogođenost bolešću 5,0±3,1 (M±SD), te jakost simptoma 5,1±3,1 (M±SD).
Bolesnici od ŠBT2 procijenili su niskim skale: utjecaj na život 3,7±2,9 (M±SD),
zabrinutost za bolest 3,2±3,2 (M±SD), emotivna pogođenost bolešću 3,1±3,5 (M±SD), te
identitet bolesti 2,7±2,8 (M±SD). Utvrđena je statistički značajna razlika na skalama
utjecaj na život (p=0,004), jakost simptoma (p=0,006) i emotivna pogođenost bolešću
(p=0,025) u smjeru doživljaja većeg utjecaja bolesti na život, veće jakosti simptoma i
veće emotivne pogođenosti bolešću u bolesnika oboljelih od IM.
Bolesnici od IM su u procesu suočavanja, upoznavanja, prihvaćanja i življenja s
kroničnom bolešću bili suočeni s većom potrebom za promjenama u dotadašnjem životu,
jače pogođeni bolešću, te su se brže prilagođavali na bolest od bolesnika od ŠBT2. Iako
su obje bolesti imale kompleksno psihološko značenje i za bolesnike predstavljale
psihološki teret tijekom procesa suočavanja, upoznavanja, prihvaćanja i življenja, IM
doživljen je kao poštenija „fer bolest“ jer je odmah pokazao svoje simptome, dok je
ŠBT2 doživljena kao više „nefer, podmukla bolest“, koja u početku “nema simptoma, a
onda te zaskoči s komplikacijama“.
Rezultati ovog kombiniranog kvalitativnog i kvantitativnog istraživanja još jednom
potvrđuju važnost nalaza literature da osobni, psihološki (emotivni i kognitivni), socijalni
i kontekstualni elementi bolesnika igraju važnu ulogu u njegovu zdravstvenom
ponašanju, te podržavajući principe bolesniku usmjerene skrbi, potiču zdravstvene
profesionalce na istraživanje bolesnikove predodžbe (doživljaja) bolesti kao početne
točke za daljnje intervencije ostvarenja preporučenog zdravstvenog ponašanja i
optimizacije ishoda liječenja kroničnih bolesnika. |
| Abstract (english) | The aim of this study was to gain insight into the process of adaptation to chronic
illness, based on the investigation and description of diabetes mellitus type 2 (DMT2)
patients or myocardial infarction (MI) patients experience, in the process of
confrontation, getting acquainted with, accepting and living with those two diseases, in
the general practitioner everyday working context.
The present mixed-method study was conceptualized and designed as a dominantly
qualitative, which is indicated by the following procedural notation: QUAL+quant. That
is, both qualitative and quantitative data were collected at the same time, and the primary
methodology was qualitative, with a lesser emphasis on the quantitative portion, to
determine if the two converge upon a single understanding of the research problem being
investigated.
The sample was purposeful, based on the method of theoretical sampling, which
consisted of three sampling types: initial open coding, than axial coding and final
selective coding, with changing of the sampling focus according to the coding type.
Sampling process was parallel to data analysis, until the saturation of all categories.
60 subjects were enrolled in study, 30 DMT2 patients and 30 MI patients.
In qualitative part of the study, using method of the structured depth interviewing, data on
60 patients experience with their chronic illness were gathered (30 DMT2 and 30 MI
patients).
In the quantitative part of the study, using standardized questionnaires, data on illness
perception, health locus of control, life satisfaction and social support were gathered. The
qualitative results were analyzed, parallel to interviewing and based on the principles of
grounded theory, using the qualitative data analysis and research software ATLAS.ti,
while the quantitative results were analyzed using descriptive nonparametric statistical
procedures due to the fact that distributions of all relevant quantitative variables showed a
significant decline from normal distribution (Kruskal-Wallis test, Wilcoxson-Mann-
Whitney test)
Four themes emerged from the qualitative data: patients experience while
confronting the diagnosis of DMT2 or MI; patients experience during process of
accepting DMT2 or MI; patients experience with DMT2 or MI related life changes; and
patients experience with factors influencing process of accepting and life with DMT2 or
MI.
Quantitative results showed that, for both groups of patients, quality of life was average
within an “normal” of subjective quality of life [(MI patients 6.3±3.0 (M±SD), DMT2
patients 6.5±2.4 (M±SD)], while social support was high (MI patients 9.6±1.4 (M±SD),
DMT2 patients 9.0±2.6 (M±SD)].
In both groups of patients was mostly expressed believe in internal LOC [(I scale: MI
patients 28.2±2.7 (M±SD); DMT2 patients 28.9±2.9 (M±SD)]. Than it was equally
expressed believe in dependence of health on circumstances [(Eo scale: MI patients
21.6±3.5 (M±SD); DMT2 patients 20.0±3.6 (M±SD)], and influence of powerful others
[(Evd scale IM patients 19.5±2.6 (M±SD); DMT2 patients 20.0±4.6 (M±SD)]. Least of
all patients believe in influence of chance, destiny or god [(Es scale: MI patients 14.2±3.4
(M±SD); DMT2 patients 14.1±4.0 (M±SD)].
The patients’ illness perception assessment on an 11-point (0 to10) scale showed the
highest median scores±standard deviation: “timeline” (MI patients: 9.4±1.5, DMT2
patients: 8.2±3.4), “treatment control” (MI patients: 8.6±1.4, DMT2 patients: 8.1±1.9),
and for “understanding” (MI patients: 7.5±3.0 DMT2 patients: 7.5±2.6), followed by:
“personal control” (MI patients 6.6±2.6, DMT2 patients: 6.9±2.6), “consequences” (MI
patients 6.0±2.8), and for MI patients: “concern” (4.4±3.5), “emotional
response”(5.0±3.1), and “identity” (5.1±3.1). DMT2 patients assessed following scales
low: “consequences” (3.7±2.9), “concern” (3.2±3.2), “emotional response”(3.1±3.5),
“identity” (2.7±2.8). MI patients assessed significantly higher scales “consequences”
(p=0.004), “identity” (p=0.006) and “concern” (p=0.025) than DMT2 patients.
MI patients were in the process of confrontation, getting acquainted with, accepting
and living with chronic illness faced with need for greater changes in their life
(qualitative results), more affected with illness [qualitative results + quantitative results
(identity, consequences, concern)], and adjusted faster to their illness than DMT2 patients
[qualitative results + quantitative results (identity, consequences, concern)]. Although,
both illnesses had complex psychological meaning and for both groups of patients played
psychological burden during processes of confronting, getting acquainted with, accepting
and living with those two illnesses, MI was perceived as more „fair“ illness since it
instantly shows its symptoms, while DMT2 was perceived more „unfair,
perfidious“illness, which in the beginning doesn’t show its symptoms, but after some
time “it ambush patient with complications“.
Results of this mixed/method research once again confirm the importance of the literature
finding that patient personal, psychological (emotive and cognitive), social and
contextual factors play important role in patients health behavior, and supporting the
principles of patient centered care, encourage the health professionals on the investigation
of patient illness perception as a starting point for further intervention in order to
accomplish recommended heath behavior and optimization of chronic patients treatment
outcomes. |
