| Abstract | Alopecija je stanje koje označava naglo ili postepeno gubljenje dlaka na jednom ili više dijelova tijela. Prema mogućnosti ponovnog rasta dlaka dijele se na neožiljne kod kojih je ponovni rast moguć i ožiljne kod kojih je gubljenje dlaka ireverzibilno. U skupinu neožiljnih alopecija pripadaju alopecia areata, alopecia e tractione (trakcijska alopecija), androgenetska alopecija, akutni i kronični telogeni efluvij te anageni efluvij i trihotilomanija. U ožiljne alopecije ubrajaju se dermatomikoze (tinea capitis), diskoidni eritemski lupus, frontalna fibrozirajuća alopecija, lichen planopilaris te pseudopelade de Brocq.
Liječenje alopecija sastoji se od nekoliko modaliteta liječenja koji mogu pospješiti kliničko stanje pacijenata. Učinkovitost liječenja ovisi o vrsti i težini alopecije, kao i o individualnim čimbenicima.
Najčešće se koristi topikalni minoksidil koji potiče rast kose poboljšavajući protok krvi u folikule dlake. Kortikosteroidi koriste se u težim slučajevima alopecije i mogu se primjenjivati lokalno ili oralno. Oni pomažu u suzbijanju odgovora imunološkog sustava, smanjujući upalu i omogućujući oporavak folikula dlake. Za opsežnije gubitke kose kod androgenetske alopecije primijenjuje se finasterid, inhibitor enzima 5-alfa-reduktaze II. Kao zadnja linija terapije kod neuspješnog liječenja može se primijeniti transplantacija kose.
LLLT (Low-Level Laser Therapy) i PRP (Platelet Rich Plasma Therapy) su novi oblici liječenja alopecija koji su se pokazali učinkovitim kod određenog broja pacijenata kod kojih se prethodno primijenjena terapija nije pokazala učinkovitom ili ju nisu podnosili.
Genska terapija, mikroRNK terapija i terapija matičnim stanicama istražuju se kao potencijalna mogućnost za liječenje alopecija u budućnosti. |
| Abstract (english) | Alopecia is a condition characterized by sudden or gradual loss of hair on one or more body parts. According to the possibility of hair regrowth, they are divided into non-scarring, in which regrowth is possible, and scarred, in which hair loss is irreversible. The group of non-scarring alopecias includes alopecia areata, alopecia e tractione (traction alopecia), androgenetic alopecia, acute and chronic telogen effluvium, anagen effluvium and trichotillomania. Scarring alopecias include dermatomycosis (tinea capitis), discoid lupus erythematosus, frontal fibrosing alopecia, lichen planopilaris, and pseudopelade de Brocq.
The treatment of alopecia consists of several treatment modalities that can improve the clinical condition of patients. The effectiveness of treatment depends on the type and severity of alopecia, as well as on individual factors.
Topical minoxidil is most commonly used to treat alopecia. It stimulates hair growth by improving blood flow to the hair follicles. Corticosteroids are used in severe cases of alopecia and can be applied topically or orally. They help suppress the immune system's response, reducing inflammation and allowing hair follicles to recover. For more extensive hair loss in androgenetic alopecia, finasteride, an inhibitor of the enzyme 5-alpha-reductase II, is used. Hair transplantation can be the last line of therapy in case of unsuccessful treatment.
LLLT (Low-Level Laser Therapy) and PRP (Platelet Rich Plasma Therapy) are new forms of alopecia treatment that have proven to be effective in a certain number of patients in whom previously applied therapy did not prove to be effective or did not tolerate it.
Gene therapy, microRNA therapy, and stem cell therapy are being explored as potential treatments for alopecia in the future. |
