| Abstract | Respiratorna insuficijencija je jedan od učestalijih razloga prijema u Jedinicu
intenzivnog liječenja, no njezina prevalencija kao stanja je visoka i na ostalim odjelima.
Razlog tome su respiratorne insuficijencije koje se pojavljuju i kao zasebno stanje, izazvano
faktorima koji su utjecali direktno na respiratorni sustav ili sekundarno zbog primarnog stanja,
kao traume. Stoga, preciziranjem o kojima se to primarnim i sekundarnim stanjima radi te
navođenje etiologije, jasnije definira respiratornu insuficijenciju kao stanje.
Neizostavne su važnosti određene intervencije kod respiratornih insuficijencija,
poglavito onih akutnih. Jer upravo one koje su okarakterizirane akutnima su te koje trebaju
promptne reakcije i pravovremeno reagiranje. Takav tip stanja se liječi i tretira u Jedinicama
intenzivnog liječenja, stoga će se kroz intervencije provedene u tom tipu bolničkog odjeljenja
opisati tijek takvog stanja te moguće ishode s obzirom na pristup. Stanja koja su smatrana
akutnima i tretirana su u Jedinicama intenzivnog liječenja su opstrukcije dišnih putova,
akutizacije dotadašnje respiratorne problematike ili respiratorne insuficijencije izazvane
bihevioralnim faktorom ( opijati, druga sredstva) te još mnoga druga.
Intervencije poduzimane kod respiratorne insuficijencije su usmjerene na liječenje, ali
i prevenciju neželjenih stanja i posljedica istih, gdje veliku važnost preuzima uloga
medicinske sestre. Procesi kao sestrinska anamneza su neke od intervencija, kao i procjena
stanja fizikalne i kognitivne prirode te koliko sveobuhvatnost istih pridonosi liječenju ili
inicijalno i sprječavanju problematike. Uloga medicinske sestre kao savjetnika i glasa
pacijenta, što ona i jest, treba biti apostrofiran pri ovakvim stanjima. Stoga, suradnja liječnika
i medicinske sestre je neizostavna. Također podsjećanje na važnost poznavanja ABC
postupaka te što oni točno označavaju u mjesno definiranim uvjetima, kao što je Jedinica
intenzivnog liječenja, je krucijalna u pristupanju respiratornoj insuficijenciji.
Kao i kod svake evolucije postupaka, tako i kod respiratorne insuficijencije, su uzeti u
obzir rezultati brojnih istraživanja kojima se dolazilo do zaključaka koje vrste terapija su
najefikasnije te su tako i standardizirani načini pristupa određenim problematikama
navedenog stanja. Izdvojeni su brojevi koji govore koliko je zapravo pacijenata izloženo
mehaničkoj ventilaciji te kako mora djelovati kako bi se isto preveniralo ili, ako je neizbježno,
optimiziralo za pacijenta. Sve navedeno je važno spomenuti i elaborirati u svrhu shvaćanja
dolaska do današnjeg standarda liječenja i dijagnosticiranja respiratorne insuficijencije. |
| Abstract (english) | Respiratory insufficiency is one of the more frequent reasons for admission to the
Intensive Care Unit, but its prevalence as a condition is high in other departments as well. The
reason for this is respiratory insufficiency, which also appears as a separate condition, caused
by factors that directly affected the respiratory system or secondary to a primary condition,
such as trauma. Therefore, by specifying the primary and secondary conditions and stating the
etiology, it more clearly defines respiratory insufficiency as a condition.
The importance of certain interventions in respiratory insufficiency, especially acute
ones, is indispensable. Because precisely those that are characterized as acute are the ones that
need prompt reactions and timely response. This type of condition is treated in Intensive Care
Units, therefore the course of such condition and possible outcomes will be described through
the interventions carried out in that type of hospital department. Conditions that were
considered acute and were treated in Intensive Care Units are airway obstructions,
exacerbation of previous respiratory problems or respiratory insufficiency caused by
behavioral factors (opiates, other drugs) and many others.
Interventions undertaken in the case of respiratory insufficiency are aimed at
treatment, but also prevention of unwanted conditions and their consequences, where the role
of the nurse assumes great importance. Processes such as nursing anamnesis are some of the
interventions, as well as the assessment of the state of physical and cognitive nature and how
much the comprehensiveness of these contributes to the treatment or initially and prevention
of the problem. The role of the nurse as a consultant and voice of the patient, which she is,
should be apostrophized in these situations. Therefore, the cooperation of doctors and nurses
is indispensable. Also, reminding of the importance of knowing the ABC procedures and what
they exactly mean in locally defined conditions, such as the Intensive Care Unit, is crucial in
approaching respiratory insufficiency.
As with any evolution of procedures, so with respiratory insufficiency, the results of
numerous researches were taken into account, which came to the conclusions of which types
of therapy are the most effective, and thus the ways of approaching certain problems of the
said condition were standardized. Numbers have been extracted that show how many patients
are actually exposed to mechanical ventilation and how it must work in order to prevent it or,
if unavoidable, to optimize it for the patient. All of the above is important to mention and
elaborate in order to understand how to reach today's standard of treatment and diagnosis of
respiratory insufficiency. |
