| Abstract | Srčani zastoj kardiogenog podrijetla, iznenadni prestanak srčane aktivnosti zbog srčanih uzroka,
predstavlja značajan javnozdravstveni izazov. Ovaj diplomski rad govori o ključnim
komponentama kardiogenog srčanog zastoja, s naglaskom na mehanizmima, epidemiologiji,
protokolima liječenja i preventivnim strategijama. Sustav srčane provodljivosti ključan je za
održavanje ritmičnih i koordiniranih kontrakcija. Diplomski rad daje kratki pregled fiziologije
provodnog sustava srca, te ulogu njegovih komponenti u normalnim i patološkim stanjima.
Patofiziološki mehanizmi koji najčešće dovode do srčanog zastoja kategorizirani su u
abnormalnu automatičnost, trigeriranu aktivnost i reentry mehanizme. Abnormalna
automatičnost uključuje spontanu depolarizaciju kardiomiocita, trigerirana aktivnost povezana je
s naknadnim depolarizacijama, a reentry mehanizmi, najčešći uzrok aritmija, uključuju kruženje
akcijskog potencijala. Prevalencija i ishodi srčanog zastoja variraju ovisno o mjestu
(izvanbolnički u odnosu na bolnički) i karakteristikama pacijenta. Glavni kardiogeni uzroci
srčanog zastoja uključuju koronarnu arterijsku bolest i kardiomiopatije. Naslijeđene kanalopatije,
poput sindroma dugog QT a, sindroma kratkog QT a i Brugada sindroma, također igraju
značajnu ulogu. Ova stanja mogu predisponirati pojedince za maligne aritmije, što zahtijeva
sveobuhvatne dijagnostičke i terapijske strategije. Učinkovita reanimacija ključna je za
preživljavanje nakon srčanog zastoja. Bitno je naglasiti važnost lanca preživljavanja, koji
uključuje rano prepoznavanje i obaviještavanje hitnih službi, ranu kardiopulmonalnu reanimaciju
(CPR), brzu defibrilaciju, napredne tehnike reanimacije i post reanimacijsku skrb. Protokoli
osnovnog održavanja života (BLS) fokusiraju se na visokokvalitetne kompresije prsnog koša i
ventilaciju, dok protokoli naprednog održavanja života (ALS) dodatno uključuju postavljanje
naprednog dišnog puta, defibrilaciju, intravenske lijekove i srčani monitoring. Pravovremena
defibrilacija u slučajevima ventrikularne fibrilacije ili ventrikularnoj tahikardiji bez pulsa
posebno je istaknuta. Post reanimacijska skrb ima za cilj stabilizirati pacijenta, spriječiti daljnje
nepoželjne srčane ishode i optimizirati neurološke ishode. To uključuje ventilacijsku i
cirkulatornu potporu, ciljano upravljanje temperaturom radi smanjenja neuroloških oštećenja i
kontinuirano praćenje komplikacija poput ponovnih aritmija ili disfunkcije miokarda. Naglašava
se i važnost multidisciplinarnog pristupa u postreanimacijskoj skrbi kako bi se poboljšalo
preživljavanje i funkcionalni oporavak. Identifikacija osoba u riziku od iznenadne srčane smrti
ključna je za učinkovitu prevenciju. Dipomski rad raspravlja o stratifikaciji rizika u raznim
populacijama, uključujući one s ishemijskom kardiomiopatijom, dilatacijskom
kardiomiopatijom, hipertrofičnom kardiomiopatijom i primarnim elektrofiziološkim
poremećajima. Alati poput elektrokardiograma (EKG), ehokardiografije i genetskog testiranja
koriste se za procjenu čimbenika rizika. Preventivne strategije obuhvaćaju promjene životnog
stila, farmakološke pristupe i implantabilne uređaje poput ICD a. Primarna prevencija fokusira
se na smanjenje učestalosti srčanih zastoja u visokorizičnim populacijama, dok sekundarna
prevencija ima za cilj spriječiti ponavljanje u osoba koje su već doživjele srčani zastoj. Ovaj
diplomski rad daje sveobuhvatan pregled kardiogenog srčanog zastoja, pokriva jući njegove
temeljne mehanizme i uzroke, trenutne protokole liječenja i preventivne mjere. Razumijevanje
ovih komponenti ključno je za poboljšanje stopa preživljavanja i ishoda kod osoba pogođenih
ovim po život opasnim stanjem. |
| Abstract (english) | Cardiogenic cardiac arrest, the sudden cessation of heart activity due to cardiac causes,
represents a significant public health challenge. This thesis discusses the key components of
cardiogenic cardiac arrest, with emphasis on the mechanisms, epidemiology, treatment protocols,
and preventive strategies. The heart's conduction system is crucial for maintaining rhythmic and
coordinated contractions. The thesis provides a brief overview of the physiology of the cardiac
conduction system and the role of its components in normal and pathological conditions.
Pathophysiological mechanisms that most commonly lead to cardiac arrest are categorized into
abnormal automaticity, triggered activity, and reentry mechanisms. Abnormal automaticity
involves spontaneous depolarization of cardiomyocytes, triggered activity is associated with
afterdepolarizations, and reentry mechanisms, the most common cause of arrhythmias, involve
the looping of action potential. The prevalence and outcomes of cardiac arrest vary depending on
the setting (out of hospital versus in hospital) and patient characteristics. Major cardiogenic
causes of cardiac arrest include coronary artery disease and cardiomyopathies. Inherited
channelopathies, such as long QT syndrome, short QT syndrome, and Brugada syndrome, also
play a significant role. These conditions can predispose individuals to malignant arrhythmias,
requiring comprehensive diagnostic and therapeutic strategies. Effective resuscitation is crucial
for survival following cardiac arrest. It is essential to emphasize the importance of the chain of
survival, which includes early recognition and notification of emergency services, early
cardiopulmonary resuscitation (CPR), rapid defibrillation, advanced resuscitation techniques,
and post-resuscitation care. Basic Life Support (BLS) protocols focus on high-quality chest
compressions and ventilation, while Advanced Life Support (ALS) protocols additionally
include advanced airway management, defibrillation, intravenous medications, and cardiac
monitoring. Timely defibrillation in cases of ventricular fibrillation or pulseless ventricular
tachycardia is particularly highlighted. Post-resuscitation care aims to stabilize the patient,
prevent further adverse cardiac outcomes, and optimize neurological outcomes. This includes
ventilatory and circulatory support, targeted temperature management to reduce neurological
damage, and continuous monitoring for complications such as recurrent arrhythmias or
myocardial dysfunction. The importance of a multidisciplinary approach in post-resuscitation
care is also emphasized to improve survival and functional recovery. Identifying individuals at
risk of sudden cardiac death is crucial for effective prevention. The thesis discusses risk
stratification in various populations, including those with ischemic cardiomyopathy, dilated
cardiomyopathy, hypertrophic cardiomyopathy, and primary electrophysiological disorders.
Tools such as electrocardiograms (ECG), echocardiography, and genetic testing are used to
assess risk factors. Preventive strategies encompass lifestyle modifications, pharmacological
approaches, and implantable devices like ICDs. Primary prevention focuses on reducing the
incidence of cardiac arrests in high-risk populations, while secondary prevention aims to prevent
recurrence in individuals who have already experienced a cardiac arrest. This thesis provides a
comprehensive overview of cardiogenic cardiac arrest, covering its underlying mechanisms and
causes, current treatment protocols, and preventive measures. Understanding these components
is crucial for improving survival rates and outcomes in individuals affected by this life-threatening condition. |
