Prijelomi zdjelice

diplomski rad

• Naslov (engleski): Pelvic fractures
• Autor: Stipe Pelajić
• Mentor: Ivan Dobrić (mentor)
• Član povjerenstva: Davor Mijatović (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Tomislav Meštrović (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Ivan Dobrić (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Medicinski fakultet; (KATEDRA ZA KIRURGIJU); Zagreb
• Datum i država obrane: 2017-07-14, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Kliničke medicinske znanosti; Kirurgija
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Kliničke medicinske znanosti; Ortopedija

Sažetak

Prijelomi zdjelice čine 3% ukupnih skeletnih prijeloma. Polovica prijeloma zdjelice uzrokovana je niskoenergetskim traumama, pretežno kod starijih ljudi, a druga polovica visokoenergetskom silom, najčešće uzrokovanom prometnim nesrećama. Liječenje uvelike ovisi o vrsti prijeloma i stanju pacijenta te su za pomoć u odluci o vrsti liječenja razvijene različite klasifikacije prijeloma. Najčešće korištene klasifikacije su AO/OTA klasifikacija i Young-Burgessova. Prema AO/OTA klasifikaciji prijelomi mogu biti stabilni (tip A), djelomično stabilni (tip B) i nestabilni (tip C). Stabilni i djelomično stabilni čine većinu prijeloma zdjelice. Nestabilni prijelomi su češće povezani s krvarenjem i višim ISS-om te su odgovorni za većinu mortaliteta uzrokovanih prijelomima zdjelice. Otvoreni prijelomi čine oko 4% prijeloma zdjelice, a unatoč modernim tehnikama zbrinjavanja mortalitet je kod otvorenih prijeloma i dalje vrlo visok. Prije pristupa definitivnom kirurškom zbrinjavanju pacijenta potrebno je izvršiti resuscitaciju kod hemodinamski nestabilnih bolesnika. Za kontrolu krvarenja koriste se različite tehnike stabilizacije i kompresije zdjelice s varijabilnom učinkovitosti. Angioembolizacija je korisna za sprječavanje arterijskih krvarenja. Prijelomi tipa A se mogu liječiti konzervativno, a unutarnja fiksacija je korisna za brži oporavak kod mlađih ljudi. Vanjska fiksacija je korisna u stabilizaciji djelomično stabilnih prijeloma (Tip B), ali ne i potpuno nestabilnih prijeloma (Tip C). U liječenju nestabilnih prijeloma (Tip B3 i C) jedino unutarnja fiksacija daje zadovoljavajuće rezultate. Dugoročno praćenje bolesnika pokazuje da unatoč napretku u zbrinjavanju prijeloma zdjelice kod velikog broja pacijenata zaostaju dugoročne posljedice najčešće u vidu perzistirajuće boli i smanjene pokretljivosti.

Sažetak (engleski)

Pelvic fractures are relatively infrequent type of fractures and they make up to 3% of total fractures in adults. Approximately half of these fractures are caused by low energy trauma, mostly in elderly, and other half is caused by high energy trauma, mostly associated with traffic accidents. Type of further management is heavily dependent on type of injury, and to assist in decision making different classifications of pelvic injuries were developed. Predominantly utilized are AO/OTA and Young-Burgess classification. AO/OTA classification describes pelvic fractures as either stable (Type A), partially stable (Type B) and unstable (Type C). Stable and partially stable fractures make up more than half of total pelvic fractures. Unstable fractures are associated with higher ISS, concomitant injuries and otherwise they have worse outcome being responsible for most of mortality due to pelvic injury. Approximately 4% of pelvic injuries are open fractures which are, despite modern management techniques, associated with high mortality. Before definitive treatment of pelvic fractures patient has to be resuscitated in order to be haemodynamically stable enough to undergo surgery. Bleeding management is often performed utilizing various techniques that stabilize and compress pelvis in order to stop the bleeding, with variable results. Angioembolization is useful in management of arterial pelvic bleeding. Type A fractures can be treated non-operatively in most cases whereas Type B and C fractures require some sort of fixation. External fixation may be sufficient in treatment of Type B fractures, but not in Type B3 and C fractures which require internal fixation as only adequate treatment option. Long term follow-up of patients after pelvic injury reveal that despite advancement in the treatment of pelvic fractures, still great number of patients suffer long term complications of which persistent pain and reduction of mobility are most common.

• Ključne riječi: prijelomi zdjelice; klasifikacija prijeloma; angioembolizacija; fiksacija prijeloma
• Ključne riječi (engleski): pelvic fractures; fracture classification; angiembolization; fracture fixation
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:105:674277
• Studijski program: Naziv: Medicina; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica medicine (dr. med.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2018-03-20 07:52:59