| Abstract | Ljudski kostur ili skelet, kakvog danas poznajemo, je integrativni dio muskulo-skeletnog sustava. Glavna uloga skeleta je pružanje potpore organizmu i davanje oblika i forme tijelu. U sprezi s mišićima omogućava kretanje, koje je od vitalne važnosti za opstanak svih životinjskih vrsta jer bez kretanja nisu moguće osnovne životne funkcije poput reprodukcije, traženja hrane ili lova, bježanja od predatora ili nepovoljnih okolišnih prilika i opasnosti i mnogih drugih. Skelet se kontinuirano mijenja i usavršava
još od doba Kambrijske eksplozije kad se odvojila posebna skupina životinjskog carstva nazvana kralježnjacima. Od kolike je važnosti ovaj sustav za preživljenje vrste, evidentno je i iz toga što je vrsta koja je evolucijski razvila sustav za kretanje bolje od
svoje konkurencije, u značajnoj prednosti i ima izglednije šanse za preživljenje. Ono što porodicu hominidae, i još uže rod homo koja uključuje modernog čovjeka, izdvaja od ostalih vrsta, su specifičnosti skeletnog sustava koje su im omogućile razvoj superiornog intelekta i samim time, pozicioniranje na sam vrh hranidbenog lanca i životinjske hijerarhije. Najznačajnije od tih specifičnosti su uspostava uspravnog, bipedalnog hoda koji omogućava bolju preglednost okoline i opozicija palca koja
omogućava čvršće i spretnije hvatanje predmeta, što je dovelo do korištenja, na početku rudimentarnih, pa kasnije sve sofisticiranijih alata. S obzirom na iznimnu važnost ovog sustava za preživljenje vrste, a i samog organizma, kao pojedinca,
paralelno se razvio i mehanizam održavanja skeletnog sustava u homeostazi. Usprkos tome što se na prvi dojam, kost čini kao statično i inertno tkivo, baš suprotno je naprotiv točno. Složeni endokrini sustav održava povratnom spregom, mineralni sastav kostiju u ravnoteži koja je idealan balans mehaničkih svojstava, prvenstveno čvrstoće i elastičnnosti i težine materijala, tako da su krajnji rezultat toga izvanredne mehaničke osobine kosti uz udio od samo 3-5% tjelesne mase. Uz to kost je jako biološki aktivno tkivo i u tome procesu sudjeluje velik broj stanica. Radi se o jedinom tkivu u tijelu koje se u slučaju disrupcije može regenerirati u svoje prijašnje stanje u potpunosti (restitutio ad integrum), dok ostala tkiva tu mogućnost gube nakon embrionalnog razvoja. Upravo to svojstvo čini koštano cijeljenje posebnim u odnosu na ostala tkiva koja cijele nekim oblikom ožiljkavanja te je zato tema ovog rada. |
| Abstract (english) | The human skeleton, as we know it today, is an integral part of the musculoskeletal system. The main role of the skeleton is to support the organism and give shape and form to the body. In conjunction with muscle, it allows movement, which
is vital for the survival of all animal species because without movement, basic life functions such as reproduction, foraging,
hunting, fleeing predators or adverse environmental conditions or dangers and many others are not possible. The skeleton
has been continuously changing and perfecting since the time of the Cambrian explosion when a special group of the animal kingdom called vertebrates separated. The importance of this system is also evident from the fact that species that has evolved a better version of it than its competition has a significant advantage and has a better chance of survival. What sets the hominidae family, and even more closely the homo genus that includes the modern man, apart from other species, are the specifics of the skeletal system that allowed them to develop superior intellect and thus position themselves at the very top of the food chain and animal hierarchy. The most significant of these specifics are the development of an upright, bipedal gait that allows better visibility of the environment and the opposition of the thumb that allows a firmer and more capable grip on objects, which led to the use of rudimentary and later more sophisticated tools. Given the exceptional importance of this system for the survival of the species, and the organism itself, as an individual, the mechanism of maintaining the skeletal system in homeostasis has developed in parallel. Despite the fact that at first glance, bone seems like static and inert tissue, the exact opposite is true. The complex endocrine system maintains a strict bone mineral composition that is an ideal balance of mechanical properties, primarily strength and elasticity and weight of the material, so
that the end result are outstanding mechanical properties of bone with a proportion of only 3-5% of body weight. In addition, bone is a highly biologically active tissue and a large number of cells participate in this process. It is the only tissue in the body that in case of disruption can regenerate into its previous state completely (restitutio ad integrum), while other tissues lose this possibility after embryonic development. It is this property that makes bone healing special in relation to other tissues that heal with some form of scarring and is therefore the topic of this paper. |
