| Abstract | Perinatalni moždani udar naglo je nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem cerebralne cirkulacije koja dovodi do smanjene opskrbe mozga kisikom i hranjivim tvarima, nastao u razdoblju ranog razvoja mozga, od 20. tjedna fetalnog života do 28. dana života. Stvarna je incidencija vrlo vjerojatno veća od dosad zamijećene, budući da dio bolesnika ostaje neprepoznat. Heterogenu grupu perinatalnih moždanih udara možemo podijeliti u dvije osnovne skupine – akutni i odgođeni moždani udar. Akutni se moždani udar klinički prezentira unutar prvih 28 dana života, dok se prvi simptomi odgođenog moždanog udara javljaju nakon 28. dana života, najčešće u razdoblju od 4. do 6. mjeseca života, dok se konačna dijagnoza nerijetko postavi još kasnije. Iako patofiziološki mehanizmi još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni, prepoznati su neki čimbenici rizika. Među čimbenicima rizika posebno se ističu nuliparitet, muški spol, produljeno drugo porođajno doba, patologija posteljice i trombofilija. Osim navedenog, perinatalni moždani udar javlja se i kao komplikacija prirođenih srčanih grešaka i bakterijskog meningitisa. Akutni se oblici u većini slučajeva prezentiraju konvulzijama nakon inaparentnog perioda od najmanje 12 sati. Prvi su simptomi odgođenih oblika zamjetna rana dominacija jedne ruke i asimetrija u motoričkom razvoju. U dijagnostičkom postupku, veliku ulogu ima elektroencefalografija koja omogućuje dijagnozu konvulzija te praćenje odgovora na antikonvulzivnu terapiju. Ultrazvučni pregled mozga omogućuje prikaz normalnih struktura, ali i razvojnih anomalija te patoloških procesa među kojima su krvarenje i hipoksično-ishemijske promjene mozga. Ultrazvučni pregled mozga novorođenčeta i dojenčeta može se izvoditi učestalo, u bilo koje vrijeme bez potrebe za sedacijom, pretraga je široko dostupna, a može se izvoditi dok dijete boravi u inkubatoru ili postelji bez da se remete uvjeti intenzivnog liječenja. Relativni nedostatak senzitivnosti neurosonografskog pregleda u dijagnostici perinatalnog moždanog udara u odnosu na druge neuroslikovne pretrage kao što je magnetska rezonanca može se nadomjestiti uključivanjem Doppler analize protoka kroz moždane krvne žile. U postupku liječenja akutnih oblika primarno je hitno kupiranje konvulzija, dok je ostatak terapije suportivan. Svi se bolesnici uključuju u habilitacijsku neurorazvojnu terapiju, a onima sa odgođenim moždanim udarom to je i jedini mogući oblik terapije. Dugoročne neurološke posljedice u ove populacije bolesnika, kao što su cerebralna paraliza, epilepsija, teškoće govora, spoznajni deficiti te poremećaji u ponašanju imaju nepovoljan utjecaj na funkcioniranje cijele obitelji. |
| Abstract (english) | Perinatal stroke is an acute neurologic disorder due to cerebral injury of vascular origin occurring in early brain development, between 20 weeks gestation and 28 days of postnatal life. Since many patients stay unidentified, true incidence is probably higher than the estimated one. Heterogeneous group of perinatal strokes can be divided in two main types – acute and presumed strokes. Acute perinatal strokes are symptomatic in the first 28 days of life, while first symptoms of presumed stokes appear after 28th day of life, usually in a period between the 4th and 6th month of life and the final diagnosis is made even later. Although the pathophysiology remains incompletely understood, several risk factors are identified. Most common risk factors are nulliparity, male sex, prolonged second stage of labor, placental pathology and thrombophilia. Also, congenital heart disease or bacterial meningitis can precipitate perinatal stroke. Acute types of perinatal stroke present with seizures after an inapparent period of at least 12 hours. Presumed perinatal strokes usually present with early motor asymmetry and early hand preference. Among diagnostic procedures, electroencephalography plays a big role as it allows not only seizure diagnosis, but also anticonvulsive therapy control. Cranial ultrasonography demonstrates normal brain structures, but also different development anomalies and pathological changes like bleeding and hypoxic-ischemic changes. Cranial ultrasonography can be often performed as it is a simple, cheap, bedside performable technique and it does not interrupt neonatal intensive care and it does not require sedation. The main disadvantage of cranial ultrasonography in contrast to other neuroimaging methods, for example Magnetic Resonance Imaging, can be overcome by Doppler analysis of cerebral blood flow. In the therapy of acute types, anticonvulsant therapy is primary, while the rest of the therapy is supportive and focuses on neuroprotection. Rehabilitation therapy is suggested for all patients, and for those with presumed strokes rehabilitation is the only possible therapy. Long-term neurological deficits, such as hemiparetic cerebral palsy, epilepsy, cognitive and behavioral deficits, are common in this patient population and affect not only the patient, but his whole family. |
