| Abstract | Broj kemijskih tvari kojima su ljudi izloženi tijekom proteklih stotinu godina dramatično se
povećao. Međutim, veliki broj kemijskih tvari, prirodnih i sintetiziranih, ima svojstvo
imitacije prirodnih hormona. Te kemijske tvari, koje ulaskom u organizam mogu se vezati na
hormonske receptore, te na taj način remetiti normalnu funkciju hormona, nazivamo endokrini
disruptori. Endokrini disruptori imaju sposobnost oponašanja aktivnosti endogenih hormona i
postizanja ekvivalentnih učinaka. Endokrini disruptori također blokiraju aktivnost endogenih
hormona preko mehanizma kojim se natječu za hormonske receptore ili mogu utjecati na
fiziološku koncentraciju hormona. Također, endokrini disruptori pokazuju svojstvo
sinergizma, međusobnim djelovanjem znatno povećavaju ukupan učinak. Narušena endokrina
ravnoteža se očituje promjenama na različitim organima i sustavima organizma, uzrokujući
negativne razvojne, reproduktivne, neurološke i imunološke učinke u ljudi.
Za razliku od drugih toksičnih tvari, koje su otrovne u većim količinama, endokrini disruptori
trenutačno djeluju na zdravlje čak i u malim količinama, budući da su kemijski vrlo slični
ljudskim hormonima. Posebno je opasno njihovo djelovanje u razdoblju fetalnog rasta i
razvoja, kada su i najmanje količine različitih hormona izlučenih u specifično vrijeme važne
za pravilan razvoj organa, cijelog tijela i uspostavu biokemijskog sustava.
U skupinu endokrinih disruptora pripadaju mnogi pesticidi (atrazin, DDT, alaklor, glifosat),
aditivi u plastici (ftalati, PBDE, bisfenol A) kozmetički konzervansi (triklosan, benzofenoni,
parabeni), dioksini, poliklorirani bifenili, sintetski estrogeni (DES), urbani zagađivači zraka
(policiklički aromatski ugljikovodici PAH) i dr. Nalazimo ih u mnogim proizvodima koje
svakodnevno koristimo poput plastičnih boca, limenki za hranu, deterdžentima, igračkama,
kozmetici, lijekovima i hrani. U organizam ih unosimo hranom, vodom ili ih udišemo.
Istraživanja na području reproduktivne i razvojne toksikologije pokazala su da teški metali:
olovo, živa, kadmij i arsen također štetno utječu na reprodukcijske funkcije i rast i razvoj
čovjeka. |
| Abstract (english) | In the last 100 years number of chemical substances to which humans are exposed has
increased dramatically. A large number of natural and chemical substances have properties of
emulating natural hormones.
These chemical substances entering human body can bind to hormonal receptors and interfere
with hormonal function, are named endocrine disruptors. Therefore, endocrine disruptors have
ability to mimic endogenous hormones and achieve equivalent effects. Endocrine disruptors
also block activity of endogenous hormones through competitive mechanism of binding
hormonal receptors or they can influence physiologic concentrations of hormones. Also,
different endocrine disruptors can act in synergy increasing total adverse effect on human
organism. Disrupted balance of endocrine system manifests itself with alterations in different
organs and organ systems, causing developmental, reproductive, neurologic and immune
adverse effects.
Different from other toxic substances, which cause poisoning in higher doses, endocrine
disruptors are a health risk already in low concentrations, considering them being very much
alike human hormones. In particular, dangerous is their effect in period of fetal growth and
development, when even the lowest concentrations of different hormones present in specific
timing, is crucial for normal development of organs, the whole organism and biochemical
system.
Endocrine disruptors are numerous pesticides (athrazine, DDT, alachlor, glifosate), plastics
aditives (phtalates, PBDE, Bisphenol A), conservatives in cosmetics (triclosane,
benzophenons, parabens), dioxins, polychlorinated biphenyls, synthetic estrogen (DES), urban
air pollutants (plycyclic aromatic hydrocarbons PAH) etc. They are found in numerous
products we use daily like plastic bottles, food cans, detergents, toys, cosmetics,
pharmaceuticals and food. They enter the body by ingesting food, water or through inhalation.
Research in reproductive and developmental toxicology have shown that metaloestrogens:
lead, mercury, cadmium and arsen also adversely affect reproductive functions and human
growth and development. |
