| Abstract | Eksfolijativni sindrom predstavlja najznačajniji identificirani čimbenik rizika za razvoj glaukoma. S obzirom da eksfolijativni glaukom karakterizira agresivnija klinička slika s bržom progresijom bolesti, češća rezistentnost na medikamentoznu terapiju, češće i brže postavljanje indikacije za operativni zahvat, te na kraju lošija prognoza bolesti, razumljiva je činjenica da nam je danas cilj što ranije otkrivanje ovog glaukoma, kao i čimbenika rizika za ovu bolest.Cilj istraživanja bio je utvrditi prognostičku vrijednost koncentracije ET-1 u očnoj vodici kod bolesnika s eksfolijativnim sindromom za razvoj glaukomske neuropatije. U istraživanje su bili uključeni bolesnici hospitalizirani u Klinici za očne bolesti KB „Sestre milosrdnice” u Zagrebu zbog operacije katarakte. U prospektivnoj studiji uključeno je 193 bolesnika podijeljenih u dvije skupine. U skupinu 1, bolesnici s eksfolijativnim sindromom (EXS skupina) uključeno je 96 bolesnika. Prosječna dob bolesnika uključenih u studiju iznosila je 74,3±6,2 godina. U skupinu 2 (kontrolna skupina) uključeno je 97 bolesnika, prosječne dobi 70,9±7,2 godina.Svi bolesnici operirani su metodom fakoemulzifikacije, a tijekom zahvata svim bolesnicima je uzet uzorak očne vodice. Bolesnici kod kojih se analizom vidnog polja Octopus perimetrijom nisu pronašla glaukomska oštećenja vidnog polja uključeni su u studiju, kao i bolesnici s IOT<21 mmHg. Tijekom postoperativnog praćenja učinjena je FDT perimetrija i fotodokumentacija glave vidnog živca.Rezultati istraživanja pokazala su veću koncentraciju ET-1 u očnoj vodici kod bolesnika u EXS skupini u odnosu na kontrolnu skupinu. Razlika maksimalne vrijednosti IOT-a bila je statistički značajna između bolesnika s EXS i kontrolne skupine (16,7±1,9 mmHg i 14±1,6 mmHg). Isto tako razlika maksimalne vrijednosti IOT-a bila je statistički značajna kod bolesnika s EXS između bolesnika sa i bez glaukomskog oštećenja (18,12±1,45 mmHg i 16,37±1,84 mmHg). Između EXS skupine i kontrolne skupine postoji statistički značajna razlika u dnevnoj varijaciji IOT-a (3,2±1,2 mmHg prema 1,9±0,7 mmHg). Također, statistički značajna razlika u dnevnoj varijaciji IOT-a nađena je u EXS skupini između bolesnika sa i bez glaukoma. Nije nađena povezanost koncentracije ET-1 u očnoj vodici s kliničkim stupnjem EXS-a. Bolesnici u EXS skupini s patološkim nalazom FDT perimetrije imaju više vrijednosti ET-1 u očnoj vodici. Koncentracija ET-1 u očnoj vodici ima značajan doprinos pretkazanju patološkog nalaza FDT perimetrije. Bolesnici u EXS skupini s glaukomskom optičkom neuropatijom imaju više vrijednosti ET-1 u očnoj vodici u odnosu na bolesnike bez glaukomske optičke neuropatije. ET-1 ima značajan doprinos pretkazanju pojavnosti GON-a. Univarijatnom logističkom regresijom kao potencijalni pretkazatelji za razvoj glaukomske neuropatije identificirani su maksimalna vrijednost IOT-a, dnevna varijacija IOT-a, stupanj EXS, broj patoloških točaka, MD i PSD, te koncentracija ET-1 u očnoj vodici. Uvrštenjem varijabli identificiranih univarijatnom analizom u multipli model, kao čimbenik pretkazanja za razvoj glaukomskog oštećenja detektirana je samo koncentracija ET-1 u očnoj vodici (omjer rizika=1,554, interval pouzdanosti:1,044-2,313, P=0,03). |
| Abstract (english) | Exfoliation syndrome (XFS) represents the most common identifiable cause of open-angle glaucoma worldwide. Exfoliative glaucoma (XFG) is more severe glaucoma and worse prognosis of exfoliative glaucoma is related to the clinical characteristic, also generally responds less well to medical therapy than POAG, and surgical treatment is frequently needed. And attention should be focused on the early diagnosis and treatment. The objective of the study was to investigate predictive value of ET-1 in aqueous humour in patients with XFS for glaucomatous damage. This prospective study consisted of patients who were undergoing routine senile cataract surgery at the Department of Ophthalmology, Clinical hospital “Sestre milosrdnice“. The investigation included total of 193 patients, 96 cataract patients with XFS (mean age 74.3±6.2 years), and 97 from age matched control cataract patients without XFS (mean age 70.9±7.2 years).In all cases aqueous humour samples were obtained during phacoemulsification surgery. At baseline all patients had normal Octopus visual field tests, and normal IOP (<21 mmHg). During follow-up examinations stereoscopic optic disc photographs and FDT perimetry (full-threshold program N-30) were performed.The mean concentration of ET-1 in aqueous humour in patients with XFS was significantly greater than that measured in the aqueous humour of age matched controls. Significant differences were verified between the two groups of maximal IOP (16.7±1.9 mmHg and 14±1.6 mmHg). In XFS group significant differences were verified in maximal IOP (18.12±1.45 mmHg and 16.37±1.84 mmHg) between patients with and without glaucomatous damage. Wider IOP fluctuation (3.2±1.2 mmHg and 1.9±0.7 mmHg) was found in XFS group compared with control group. Also, wider IOP fluctuation in XFS group was verified in patients glaucomatous damage compared with patients without glaucomatous damage. Significantly higher concentration of ET-1 in aqueous humour in XFS group was documented in patients with FDT perimetry abnormalities. Concentration of ET-1 in aqueous humour was predictive of functional abnormalities detected by FDT perimetry. Also, higher concentration of ET-1 in aqueous humour in XFS group was documented in patients with GON compared with patients without GON. Concentration of ET-1 in aqueous humour was significantly associated with GON. In the univariate analysis, factors which were significantly associated with glaucomatous damage were maximal IOP, wider IOP fluctuations, XFS grade, number of abnormal points, MD, PSD, and concentration of ET-1 in aqueous humour.Concentration of ET-1 in aqueous humour was only factor associated with glaucoma in the multivariate analysis (odds ratio=1.554, CI:1.044-2,313, P=0.03). |
