| Abstract | Koljenski zglob najveći je i jedan od najsloženije građenih zglobova u ljudskom tijelu. Specifičan je po svojoj građi zglobnih tijela i razmještaju sveza. Kretnje u zglobu omogućuju izvođenje različitih pokreta poput fleksije, ekstenzije i rotacije koje su važne u izvršavanju svakodnevnih, radnih i sportskih aktivnosti. Izvanzglobni reumatizam obuhvaća upalne i degenerativne promjene mekih tkiva oko zglobova, najčešće tetiva, enteza i burzi. Dijeli se na primarni (sindromi prenaprezanja) i sekundarni (uzrokovan sistemskim reumatskim bolestima, endokrinološkim poremećajima, tumorima ili nekim lijekovima). Zbog kompleksnosti anatomskih struktura u području koljenskog zgloba, često se pojavljuju mikrotraumatska kumulirana oštećenja koja nadvladavaju sposobnost reparacije tkiva dovodeći do pojave bolnih stanja i sindroma, najčešće zbog izvanzglobnog reumatizma. Najčešći entiteti izvanzglobnog reumatizma u području koljena su bol u prednjem dijelu koljena, skakačko i plivačko koljeno, sindrom trenja iliotibijalnog traktusa, Morbus Osgood-Schlatter, sindrom sinovijalnih nabora te burzitisi. U kliničkoj slici dominira bol, a kasnije se pojavljuje palpatorna bolnost i otok zahvaćenih struktura. Klinička dijagnostika osnovna je i najvažnija dijagnostička metoda, a sastoji se od anamneze, fizikalnog pregleda te ispitivanja karakterističnih testova za pojedine sindrome. Radiološka dijagnostika, koja uključuje magnetnu rezonancu, dijagnostički ultrazvuk i rendgenske snimke, pomoćna je metoda dijagnosticiranja ukoliko postoje nejasnoće u dijagnozi. Liječenje izvanzglobnog reumatizma najčešće je neoperativno, a iznimno može biti potrebno kirurško liječenje. Program konzervativne terapije sastoji se od mirovanja, krioterapije bolnog područja, primjene nesteroidnih protuupalnih lijekova i fizikalne terapije. |
| Abstract (english) | The knee joint is the largest and one of the most intricately structured joints in the human body. It is specific for the anatomy of its articular surfaces and the arrangement of ligaments. Movements at the joint enable various actions such as flexion, extension, and rotation, which are crucial for performing every day, working, and sports activities. Extra-articular rheumatism includes inflammatory and degenerative disorders of soft –tissues around the joint, most commonly tendons, enthesis and bursae. It can be primary (overuse syndromes) and secondary (caused by systemic rheumatic diseases, endocrine disorders, tumors, or certain medications). Due to the complexity of anatomical structures in the knee joint area, micro-traumatic cumulative injuries often occur, surpassing the tissue repair capacity, leading to painful conditions and syndromes, usually due to extra-articular rheumatism. The most common entities of extra-articular rheumatism in the knee area include anterior knee pain, jumper's knee, swimmer's knee, iliotibial band syndrome, Osgood-Schlatter disease, plica syndrome, and bursitis. Pain predominates in the clinical presentation, followed by palpable tenderness and swelling of the affected structures. Clinical diagnosis is the primary and most important diagnostic method, consisting of medical history, physical examination, and characteristic tests for individual syndromes. Radiological diagnostics, including magnetic resonance imaging, diagnostic ultrasound, and X-rays, are adjunctive diagnostic methods if there are uncertainties in the diagnosis. Treatment of extra-articular rheumatism is usually non-operative, and surgical treatment is only necessary for exceptional cases. The conservative therapy program consists of rest, cryotherapy of the painful area, application of non-steroidal anti-inflammatory drugs, and physical therapy. |
