| Abstract | Kvalitetna zdravstvena zaštita, informiranost i edukacija o zdravlju i kvaliteti
života, dio je ostvarenja osnovnih ljudskih potreba i prava, a temeljena je na
adekvatnoj komunikaciji.
Od najranije dobi, kad se oslanjamo na vlastiti govor te kad se očekuje
samostalnost u obavljanju osnovnih aktivnosti, usvajamo obrazac pri rješavanju
aktualnih zdravstvenih i drugih poteškoća. Postavljanje točne dijagnoze te put do
rješavanja zdravstvenog problema otežan je ukoliko zdravstveni djelatnik od
pacijenta ne dobiva potrebne informacije. Ovaj problem umanjuje i povjerenje u
odnosu pacijent – zdravstveni djelatnik, a poznato je kako je upravo povjerenje
važno u suradnji na projektu zvanom „očuvanje zdravlja“.
S problematikom komunikacijske barijere pri ostvarivanju zdravstvene zaštite u
Hrvatskoj susreću se i gluhe te gluhoslijepe osobe. Jezik je plod kulture te je tako
i kultura gluhih i gluhoslijepih iznjedrila vlastiti – znakovni jezik. Kako ne postoji
jedinstven govorni jezik, tako i svaka nacija gluhih ima vlastiti znakovni jezik.
Neadekvatna edukacija zdravstvenog osoblja o hrvatskom znakovnom jeziku kao
materinjem jeziku gluhih i gluhoslijepih u Republici Hrvatskoj, te o drugim
primjerenim načinima komunikacije s osobama oštećenog audio – vizualnog
sustava, doprinosi površnoj zdravstvenoj obradi i posljedično socijalnoj izolaciji
ove skupine Hrvatskih državljana.
Premda prema zakonskoj regulativi (Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o zaštiti
prava pacijenata, Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom)
gluhi i gluhoslijepi imaju pravo na jednaku kvalitetu zdravstvene skrbi kao i čujuće
osobe, praksa pokazuje drugačiju stvarnost. Gluhe i gluhoslijepe osobe ostaju
oni o kojima nitko ne brine jer ne zna kako.
Ono što čujućoj osobi izgleda kao napredak i olakšanje u tehničkom dijelu
bolničkog sustava – obavijesti, edukativni materijali, infrastruktura, osvjetljenje,
komunikacijski kanali (Internet, telefon...), gluhoj i gluhoslijepoj osobi može biti
problem i uteg.
No uz malo dobre volje, truda i zalaganja i ova barijera može biti uklonjena, a
kvaliteta života jedne, ne tako male, skupine uvelike unaprijeđena. |
| Abstract (english) | Quality health care, information and education on health, and quality of life are
part of the realization of basic human needs and rights and are altogether based
on adequate communication.
From an early age, when we rely on our own speech and when we are expected
to be independent in performing our basic activities, we adopt a model to deal
with various health and other difficulties. Making the right diagnosis and solving
a health problem is difficult if the healthcare provider does not receive the
necessary information from the patient. This problem also diminishes the trust in
the patient - health care professional relationship, and it is well known that mutual
trust is important while cooperating on a project called "health preservation".
Deaf and deaf-blind people are also faced with the problem of communication
barrier in achieving health care in Croatia. Language is the product of culture,
and so the culture of the deaf and deaf-blind has introduced its own sign
language. As there is no unique spoken language, deaf people of every nation
have its own sign language. Inadequate education of health personnel on the
subject of the Croatian sign language as the mother tongue of the deaf and deaf
- blind in the Republic of Croatia, as well as on other appropriate ways of
communication with persons with impaired audio - visual system, contributes to
the superficial health treatment and consequently social isolation of this group of
Croatian citizens.
Although, by law (Health Care Act, Patient Rights Protection Act, United Nations
Convention on the Rights of Persons with Disabilities), deaf and deaf-blind people
are entitled to the same quality of care as hearing persons, the practice shows a
different reality. Deaf and deaf-blind people remain those no one cares about
because they do not know how.
What appears to the hearing person to be progress and relief in the technical part
of the hospital system - notifications, educational materials, infrastructure,
lighting, communication channels (Internet, telephone ...), to the deaf and deafblind person can be a problem and a barrier.
However, with some goodwill, effort and dedication, this barrier can be removed,
and the quality of life of one, not so small group, greatly improved. |
