Starenjem dolazi do degenerativnih promjena u bubregu koje povećavaju rizik od akutnog bubrežnog zatajenja (ABZ). Stariji od 80 godina su 5 puta skloniji razviti ABZ od mlađe populacije (Pascual J, Liano F 2009). U starijih od 65 godina postoji 28% manja vjerojatnost za oporavak bubrežne funkcije nakon epizode ABZ (Schmitt i sur. 2008). Općenito je zabilježen porast incidencije ABZ kao i prosječne dobi pacijenata s pojavom epizode ABZ (Turney JH i sur. 1990)( Baraldi A i sur. 1998). Većina starijih pacijenata s ABZ imaju istovremeno disfunkciju i drugih organskih sustava što povećava mortalitet ove skupine. Takvim pacijentima je često potrebna kontinuirana metoda dijalize koja donekle oponaša funkciju zdravog bubrega. Cilj ovog rada bio je istražiti odnos primjene različitih metoda dijalize i ishoda liječenja u pacijenata ≥65 godina s ABZ bez prethodne dijagnoze kroničnog bubrežnog zatajenja (KBZ) liječenog dijalizom te usporediti razultate s mlađom dobnom skupinom (18-64 godina) akutno dijaliziranih pacijenata, također bez prethodne dijagnoze KBZ. Iz BISa i Centralnog arhiva prikupljeni su podaci o dobi, dijagnozama i ishodima liječenja za akutno dijalizirane pacijente bez prethodne dijagnoze KBZ u razdoblju 2009.- 2013. godine (uključujući i 2013. g.). Iz obrazaca dijalize su prikupljeni podaci o vrsti i trajanju dijalize te komplikacijama i antikoagulantnoj terapiji. Skupinu ≥65 godina činilo je 121 pacijenata (61%) i 77 pacijenata dobi 18-64 g. (39%). U starijoj dobnoj skupini umrlo je 64 (53%), a u mlađoj dobnoj skupini 35 pacijenata (45%) (p=0.31). 125 umrlih su bili muškarci (63%), a 73 žene (37%) (p=0.88). Najmanji udio umrlih po metodi bio je kod IHD (2.2%), a najveći kod CVVHDF (21.7%) što se pripisuje dijelom broju dijaliza tim metodama i općem stanju pacijenta (p=0.007, V=0.145). Najveća učestalost komplikacija je bila kod trajanja dijalize >48 sati (54.7%) (p<0.001, V=0.267). CVVH metoda je imala najveću učestalost komplikacija (68.5%), dok IHD najmanju (13.0 %).