| Sažetak | Akutna plućna embolija predstavlja hitno stanje koje ako se pravovremno ne liječi rezultira značajnim mortalitetom i rizikom komplikacija. Stoga je od prvorazrednog kliničkog značaja pravovremeno prepoznavanje bolesti i procjena rizika smrtnosti i komplikacija. Prema dosadašnjim istraživnjima, disfunkcija desnog ventrikula predstavlja središnji hemodinamki događaj u bolesnika s plućnom embolijom i izravno utječe na prognozu bolesti. Hipoteza istraživanja temeljila se na pretpostavci da ehokardiografija te plazmatski biljezi popuštanja (BNP i NT-proBNP) i nekroze desnog ventrikula (cTnT) mogu jasno izdvojiti one bolesnike s akutnom plućnom embolijom kod kojih je prisutna disfunkcija desnog ventrikula. Cilj je istraživanja bio utvrditi prognostičku vrijednosti ehokardiografije i plazmatskih biljega na rani itrahospitalni ishod bolesnika s akutnom plućnom embolijom.
Istraživanje je bilo prospektivnog karaktera i uključilo je 104 bolesnika kod kojih je multidetektorskom tomografijom utvrđena plućna embolija. Bolesnici uključeni u studiju prema težini bolesti podijeljeni su u tri skupine: 33 bolesnika (31.7%) s masivnom plućnom embolijom (plućnom embolijom visokog rizika) 51 bolesnik (49.1%) sa submasivnom plućnom embolijom (plućnom embolijom srednje visokog rizika) i 20 bolesnika (19.2%) s nemasivnom plućnom embolijom (plućnom embolijom niskog rizika). Da bi se istražila dinamika otpuštanja plazmatskih biljega učinjeno je za sve navedene biljege pet vađenja i to inicijalno kod prijema te kontrolno nakon 6, 24, 48 i 72 sata. Bolesnici su prema ishodu podijeljeni u dvje skupine: preživjeli i umrli. Ukupna smrtnost od plućne embolije bila je 18.26% (19 bolesnika). U grupi bolesnika s plućnom embolijom niskog rizika nije zabilježen niti jedan smrtni ishod.
Rezultati našeg istraživanja potvrdili su hipotezu da su ehokardiografija, NT-proBNP i cTnT uspješne metode u prepoznavanju disfunkcije desnog ventrikula u bolesnika s plućnom embolijom. Ovo je posebno značajno u grupi bolesnika s hemodinamski stabilnom plućnom embolijom gdje su navedene metode pokazale odličnu korelaciju s disfunkcijom desnog ventrikula ( P vrijednosti za ehokardiografiju <0,001, NT-proBNP P= 0,006, cTnT P=0,037). Dinamika izlučivanja NT-proBNP i cTnT istražena je Friedmanovim testom i ukazala je na značajan porast vrijednosti navedenih paramtera između inicijalnog i prvog kontrolnog mjerenja i to u skupini bolesnika s masivnom i submasivnom plućnom embolijom (u oba slučaja P<0,001). Rezultati su nadalje ukazali da je NT-proBNP najpouzdaniji čimbenik u prepoznavanju perzistentne disfunkcije desnog ventrikula obzirom da su vrijednosti statistički značajno korelirale tijekom kontrolnih mjerenja do 48 sati po prijemu u JIL.
Od ispitivanih paramtera, jedino je BNP pokazao prognostičku vrijednost u predviđanju ishoda bolesti, poglavito kod plazmatskih koncentracija viših od 526 pg/ml gdje je pokazao odličnu negativnu prediktivnu vrijednost od 100%.
Zaključno, klinička primjena ehokardiografije i plazmatskih razina NT-proBNP i cTnT je učinkovita u probiru onih bolesnika kod kojih je unatoč hemodinamskoj stabilnosti prisutna disfunkcija desnog ventrikula dok će inicijalne vrijednosti BNP uspješno prepoznati one bolesnike kod kojih je rizik smrtnog ishoda najviši. Kontrolnim mjerenjima NT-proBNP mogu se dodatno izdvojiti oni bolesnici kod kojih disfunkcija desnog ventrikula perzistira. |
| Sažetak (engleski) | Right ventricular dysfunction is central hemodynamic event in acute pulmonary embolism, and represents independent prognostic factor of adverse event. According to recent studies, echocardiography and cardiac biomarkers (cardiac troponins and natriuretic peptides) are useful tools in asessment of right ventricular dysfunction. The aim of study was to evaluate prognostic value of echocardiography and cardiac biomarkers associated with early adverse outcome of APE patients.
This was a single-center prospective study of APE patients conducted from September 2006 to November 2008 at Intensive Care Unit in University Hospital Sisters of Mercy in Zagreb, Croatia. The study population included 104 patients. The diagnosis of APE was confirmed in all patients using spiral computed tomography. Patients were, according to European society of cardiology guidelines, divided into three severity groups: high-risk (n=33; 31.7%), intermediate-risk (n=51; 49.1%) and low-risk (n=20; 19.2%). BNP, NT- proBNP and (cTnT) were measured at admission and 6, 12, 24 and 72 hours after addmition. Echocardiography was performed within 24 hours after admission. Main outcome measure was in-hospital death.
Among 104 patients 19 (18,7%) died, none of whom was in low risk group (p<0,001). Our results confirmed hypothesis that echocardiography and increased levels of NT-proBNP and cTnT successfully detect APE patients with right ventricular dysfunction. This was especially evident in group of haemdinamically stable patients where echocardiography, NT-proBNP and cTnT demonstrated excellent correlation with right ventricular dysfunction (P value for echocardiography <0,001, NT-proBNP P= 0,006, cTnT P=0,037). Friedman test was used to determine dinamics of cardiac biomarkers release. Our results showed significant increase in cTnT and NT-proBNP release between initial and first control sampling (6 hours after admission) both in group of patienst with massive and submassive APE (P<0,001). Our results also indicate that NT-proBNP levels >500pg/ml could detect patients with persitent right ventricular dysfunction 48 hours after admission in Intensive Care Unit and therefore could provide additional information regarding risk stratification. Among all investigated paramteters, only BNP showed correlation with disease outcome. Initial BNP concentrations above 526 pg/ml showed excellent negative predictive value od 100%.
We can conclude that echocardiography and increased levels of cTnT and NT-proBNP successfully detect haemodinamically stable APE patients with right ventricular dysfunction, while initially increased levels of BNP detect patients with higher risk of death. Serial sampling of NT-proBNP, up to 48 hours, can be used in detecting patients with persistent right ventricular dysfunction and therefore could provide additional information in further risk stratification. |
