Metode liječenja prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura

diplomski rad

• Naslov (engleski): Methods of treatment of overactive bladder
• Autor: Katarina Ilić
• Mentor: Slavko Orešković (mentor)
• Član povjerenstva: Marina Šprem Goldštajn (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Dinka Pavičić-Baldani (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Slavko Orešković (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Medicinski fakultet; (KATEDRA ZA GINEKOLOGIJU I OPSTETRICIJU); Zagreb
• Datum i država obrane: 2015-07-15, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Kliničke medicinske znanosti; Urologija

Sažetak

Prekomjerno aktivan mokraćni mjehur je sindrom koji uključuje hitnost, s ili bez urgentne inkontinencije, obično praćenu učestalim dnevnim mokrenjem i noćnim mokrenjem, a u odsutnosti dokazane infekcije ili druge očigledne patologije koja bi rezultirala istim simptomima. To je čest problem koji zahvaća oko 16% odrasle populacije. Budući da prekomjerno aktivan mokraćni mjehur značajno utječe na kvalitetu života potrebno ga je liječiti. Liječenje počinje konzervativnim metodama, kao što je bihevioralna terapija i farmakološko liječenje. Bihevioralna terapija je skupina različitih intervencija, koje djeluju na simptome prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura, učeći pacijente novim vještinama i navikama s ciljem uspostave bolje kontrole mokraćnog mjehura. Komponente bihevioralne terapije uključuju: edukaciju pacijenta, promijene u stilu života, trening mokraćnog mjehura, vježbe jačanja mišića dna zdjelice, biofeedback i vođenje dnevnika mokrenja. Farmakološka terapija također ima važnu ulogu u liječenju prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura. Farmakološko liječenje se može provoditi samostalno ili kao dodatak bihevioralnoj terapiji. Antimuskarinski lijekovi čine temelj farmakoterapije prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura, te postoji dovoljno dokaza o njihovoj učinkovitosti. Antimuskarinici koji se koriste za liječenje prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura su oksibutinin, tolterodin, propiverin, trospij, darifenacin i solifenacin. Kao posljednja linija terapije prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura, za pacijente s teškim simptomima koji ne reagiraju na konzervativnu terapiju, opcija je sakralna neuromodulacija, botulinum toksin A i augumentacijska cistoplastika. Stručnjaci se bave istraživanjem i razvojem velikog broja novih terapijskih postupaka koji bi se u budućnosti mogli koristiti u liječenju prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura.

Sažetak (engleski)

Overactive bladder (OAB) is a syndrome that includes urinary urgency with or without urge incontinence, usually accompanied with urinary frequency and nocturia, in the absence of UTI or other obvious pathology that would explain these symptoms. This is a common problem and the prevalence of OAB in the adult population is approximately 16%. OAB have a significant impact on quality of life so it is important to treat this condition. The treatment of OAB usually begins with conservative methods such as behavioral therapy and pharmacological therapy. Behavioral treatments are a group of therapies that improve OAB symptoms by changing patient behavior or changing the patient's environment. The components of behavioral therapy are: patient education, lifestyle modification, bladder training, pelvic floor exercises, biofeedback and bladder diary. Pharmacotherapy also plays an important role in the management of OAB. Pharmacotherapy may be prescribed either alone or in combination with behavioral therapy. Antimuscarinic drugs are the cornerstone of pharmacological treatment of OAB and there is sufficient evidence of their effectiveness. Antimuscarinics used for the treatment of OAB are oxybutynin, tolterodine, propiverine, trospium, darifenacin and solifenacin. There are several last resort options in the treatment of overactive bladder available for patients with severe symptoms who do not respond to conservative treatment: sacral neuromodulation, botulinum toxin A and augmentation cystoplasty. Experts are working to develop new therapeutic procedures that could be useful in future treatment of OAB.

• Ključne riječi: prekomjerno aktivan mokraćni mjehur; kvaliteta života; bihevioralna terapija; antimuskarinski lijekovi; posljednja linija terapije
• Ključne riječi (engleski): overactive bladder; quality of life; bihevioral therapy; antimuscarinic drugs; last resort treatment
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:105:661448
• Studijski program: Naziv: Medicina; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica medicine (dr. med.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2016-04-04 09:44:35