Važnost početne hipokloremije za razvitak hiponatrijemije i ishoda bolesti u bolesnika s akutizacijom kroničnog srčanog zatajenja

disertacija

• Naslov (engleski): The importance of initial hypochloremia in developing hyponatremia and adverse outcome in patients with acute heart failure
• Autor: Bojana Radulović
• Mentor: Vesna Degoricija (mentor)
• Član povjerenstva: nije dostupno (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Medicinski fakultet; Zagreb
• Datum i država obrane: 2016-10-06, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Kliničke medicinske znanosti
• Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC): 61 - Medicina

Sažetak

Uvod: Zatajenje srca je veliki javnozdravstveni problem koji zahvaća više od 23 milijuna
bolesnika širom svijeta. Hiponatrijemija je zadnje desetljeće poznata kao prognostički
neovisni pokazatelj pobola i smrtnosti u bolesnika s akutnim i kroničnim zatajenjem srca. S
obzirom na prethodnu činjenicu u našem istraživanju smo pokušali otkriti marker koji bi nas
pravovremeno upozorio na bolesnike koji imaju sklonost razvoja hiponatrijemije, prvenstveno
proučavajući odnos između koncentracije klorida kao potencijalnog novog markera i
koncentracije natrija u bolesnika s akutnim zatajenjem srca.
Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno u obliku prospektivne opservacijske studije u
koju je bilo uključeno 152 bolesnika koji su hospitalizirani putem hitne službe u Kliničkom
bolničkom centru Sestre milosrdnice zbog akutnog srčanog zatajenja. Bolesnici su bili
podijeljeni u četiri skupine s obzirom na inicijalne vrijednosti koncentracije natrija i klorida u
krvi pa su bili praćeni drugi, treći i sedmi dan hospitalizacije i tri mjeseca nakon
hospitalizacije
Rezultati: U usporedbi s bolesnicima koji su imali inicijalnu normokloremiju, bolesnici s
inicijalnom hipokloremijom imali su statistički značajnu incidenciju hiponatrijemije tri
mjeseca nakon hospitalizacije [P<0,001; odds ratio (OR)=27,08, CI:4,3-170,7]. Statistički
značajni rezultati za razvoj hiponatrijemije tri mjeseca nakon hospitalizacije su dobiveni i kad
smo od inicijalno hipokloremičnih bolesnika izdvojili samo one bolesnike koji su imali
normonatrijemiju [P=0,034; odds ratio (OR)=15,5; CI:1,7–140,6]. Binarna logistička regresija
je otkrila statistički značaju povišenu unutarbolničku smrtnost u bolesnika koji su inicijalno
imali hipokloremiju i normonatrijemiju (OR=4.08; CI:1,08–15,43; P=0,039). Vrijednost
ejekcijske frakcije (EF) prilikom hospitalizacije bila je najviša u skupini bolesnika s
hipokloremijom i normonatrijemijom u usporedbi s EF normonatrijemičnih
normokloremičnih bolesnika, ali bez razlike u EF u usporedbi sa skupinom bolesnika koji su
bili hipokloremični/hiponatrijemčni i bolesnicima koji su bili normokloremični
/hiponatrijemični. Vrijednosti N-terminalnog moždanog natriuretičnog peptida NT-proBNP
prilikom prijema bile su statistički značajno najniže u našoj ispitivanoj grupi bolesnika sa
hipokloremijom i normonatrijemijom u usporedbi s bolesnicima s hipokloremijom i
hiponatrijemijom te u bolesnika s normonatrijemijom i normokloremijom. Kao zanimljivost u
istraživanju je zapažena značajna pozitivna povezanost razine klorida u odnosu na vrijednosti
ukupnog kolesterola, lipoproteina male gustoće (LDL-a) i lipoproteina velike gustoće (HDL70
a). Recentne studije pokazale su statistički značajnu povezanost hipokloremije i smrtnosti kao
sve veči broj istraživanja koja pokazuju da su više razine kolesterola povezane s boljim
ishodom u bolesnika sa zatajenjem srca, no dosad te dvije varijable nisu dovođene u
korelaciju.
Zaključak: Klorid, nepravedno zapostavljen elektrolit u kliničkoj medicinskoj praksi vezanoj
uz akutno zatajenje srca, upućuje na to da je moguć pokazatelj razvoja hiponatrijemije u
bolesnika sa zatajenjem srca. Naše istraživanje pokazalo je da je hipokloremija prognostički
pokazatelj razvoja hiponatremije i da bolesnici s inicijalnom hipokloremijom imaju veću
bolničku smrtnost. Primjena otkrivanja hipokloremije mogla bi nam omogućiti pravovremenu
terapijsku intervenciju prije razvoja hiponatrijemije i time lošijeg ishoda bolesti. Prednosti
određivanja serumske koncentracije klorida je široka upotreba i dostupnost te jednostavnost
pretrage.

Sažetak (engleski)

Introduction: Heart failure (HF) is a major public health issue currently affecting more than
23 million patients worldwide. Hyponatraemia has been shown to be a predictor of poor
outcome in patients with acute and chronic HF. Therefore, we aimed at finding a marker for
early detection of patients at risk for developing hyponatraemia. To this end, the present study
investigated the relationship between initial serum chloride and follow-up sodium levels in
acute heart failure (AHF) patients.
Patients and methods: The present study was performed as a prospective, single-centre,
observational research with a total of 152 hospitalised AHF patients in The teaching hospital
Sisters of Charity. Patients have been divided in four groups depending on values of sodium
and chloride. Patients were monitored on the second, third and seventh day of hospitalisation
and follow up was done after three months.
Results: Compared to patients with initial normochloraemia, patients with initial
hypochloraemia had a statistically significant higher incidence of hyponatraemia after a 3-
months follow-up [P < 0.001; odds ratio (OR) = 27.08, CI: 4.3 - 170.7]. A similar finding was
obtained upon exclusion of patients with initial hyponatriaemia with Fishers test [P = 0,034;
odds ratio (OR)=15.5,CI:1.7–140.6]. Binary logistic regression revealed a significantly
increased in-hospital mortality in the hypochloraemic/normonatriaemic (OR=4.08,CI:1.08 –
15.43,P=0.039),but not in the hypochloraemic/hyponatraemic, normochloraeamic/
hyponatraemic or normonatriaemic/normochloraemic patients. Ejection fraction (EF) at
admission was significantly higher in hypochloraemic/normonatriaemic, compared to
normonatriaemic/normochloraemic patients, but similar to EF in both
hypochloraemic/hyponatraemic and normochloraeamic/hyponatraemic patients. The Nterminal
precursor Brain Natriuretic Peptide (NT-proBNP) levels at admission were

significantly lower in hypochloraemic/normonatriaemic compared to
hypochloraemic/hyponatraemic and normonatriaemic/normochloraemic patients, respectively.
As an interesting fact study showed that there is positive correlation between chloride and
low-density lipoprotein (LDL), high-density lipoprotein cholesterol (HDL) and total
cholesterol both predictors of mortality in heart failure. Recent studies have showed that
hypochloraemia is strongly and independently associated with mortality in patients with heart
failure. Also, there are studies showing that the higher cholesterol levels are associated with
better outcomes in patients with heart failure. Until now, those two variables have not been
linked before.
Conclusion: Chloride, a long forgotten electrolyte, emerges as a possible predictor for the
development of hyponatraemia in patients with AHF. Our study showed that initial low serum
chloride concentration is predictive of developing hyponatraemia and associated with
increased in-hospital mortality in AHF patients. Chloride could be used to start appropriate
therapy early enough to prevent development of hyponatraemia and thereby associated
complications and poor outcome of AHF patients. The main advantage of that chloride-status
based diagnostics is its wide availability and practicability.

• Ključne riječi: medicina
• Ključne riječi (engleski): medicine
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:105:681489
• Studijski program: Naziv: Biomedicina i zdravstvo; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: poslijediplomski doktorski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje biomedicine i zdravstva (dr. sc.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Opseg: 85 str.
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2023-05-05 08:05:23