Liječenje agitacije i agresivnosti kod psihijatrijskih bolesnika

diplomski rad

• Naslov (engleski): Treatment of agitation and aggressiveness in psychiatric patients
• Autor: Luka Trogrlić
• Mentor: Miroslav Herceg (mentor)
• Član povjerenstva: Neven Henigsberg (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Dražen Begić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Miroslav Herceg (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Medicinski fakultet; (KATEDRA ZA PSIHIJATRIJU I PSIHOLOŠKU MEDICINU); Zagreb
• Datum i država obrane: 2023-07-13, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Kliničke medicinske znanosti; Psihijatrija

Sažetak

Kroz povijest ljudi su izolirali i stigmatizirali psihiĉke bolesnike, a s Francuskom revolucijom došlo je i do humanijeg odnosa prema njima. Ĉesto je razlog izoliranja takvih osoba iz društva bila agresivnost i agitacija jer su predstavljali opasnost za okolinu. Agitacija se moţe definirati kao stanje psihomotorne uzbuĊenosti i nemira. Agresija je napadanje druge osobe s ciljem nanošenja štete toj osobi. Agitacija u sklopu psihijatrijske bolesti javlja se kod psihotiĉnih poremećaja, manije, agitirane depresije i anksioznih poremećaja. Uzroci agitacije mogu biti i somatske bolesti. Agresija takoĊer ĉesto prati neke psihiĉke bolesti, ali na njen razvoj utjeĉu i biološki te socioekonomski ĉimbenici. Otkriće klorpromazina 1952. god. predstavljalo je revoluciju u psihijatriji. Nakon njega dolazi do snaţnog razvoja psihofarmakologije i otkrivanja brojnih uĉinkovitih lijekova. Agitiranu i agresivnu osobu treba pokušati smiriti, ali najĉešće je potrebna farmakoterapija i hospitalizacija. Najĉešće se koriste kombinacije benzodiazepina i antipsihotika. Prisilno zadrţavanje osobe koja predstavlja opasnost za sebe i okolinu je regulirano Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Nefarmakološke metode su manje uĉinkovite i mogu se provoditi kod agitiranih osoba s demencijom.

Sažetak (engleski)

Through history people isolated and stigmatized psychiatric patients but French revolution brought humanistic approach to them. Reason for isolation of such persons often was aggressiveness and agitation because they represented danger for society. Agitation can be defined as state of psychomotor excitation and restlessness. Aggression is act of attacking other person which purpose is to produce harm to that person. Agitation as part of mental disorder can be seen in psychotic disorders, mania, agitated depression and anxiety disorders. Cause of agitation can be also physical illness. Aggression also comes with some mental disorders but biological and social economic factors also have effect on development of aggression. Discovery of chlorpromazine in 1952 was revolution in psychiatry. After its discovery, there was intense development of psychopharmacology and many other effective drugs were discovered. Medical professionals should try to calm agitated and aggressive person but most often pharmacotherapy is given and person is hospitalised. Most common combination is benzodiazepines+antipsychotics. Involuntary hospitalisation of person who can harm herself or other persons is regulated by Mental Health Act. Nonpharmacological methods of treatment are less effective but can be used on agitated persons with dementia.

• Ključne riječi: agitacija; agresivnost; liječenje; mentalne bolesti
• Ključne riječi (engleski): agitation; aggressiveness; treatment; mental disorders
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:105:949673
• Studijski program: Naziv: Medicina; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica medicine (dr. med.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2023-11-02 11:03:59