Naslov Neonatalna trombocitopenija
Naslov (engleski) Neonatal thrombocytopenia
Autor Iva Zagorec
Mentor Dorotea Ninković (mentor)
Član povjerenstva Boris Filipović-Grčić (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Marija Jelušić (član povjerenstva)
Član povjerenstva Dorotea Ninković (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zagrebu Medicinski fakultet (KATEDRA ZA PEDIJATRIJU) Zagreb
Datum i država obrane 2023-07-13, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO Kliničke medicinske znanosti Pedijatrija
Sažetak Trombocitopenija je broj trombocita manji od 150 x 109 L. Diferencijalna dijagnoza neonatalne trombocitopenije je široka. Prema vremenu nastanka dijeli se na intrauterinu, ranu (nastala u prva 72 sata života) i na kasnu (nastala nakon prvih 72 sata života), a prema mehanizmu nastanka na onu uzrokovanu pojačanom razgradnjom ili smanjenom proizvodnjom trombocita. Uz kliničku sliku osnovna dijagnostička pretraga je krvna slika, a frakcija nezrelih trombocita pomaže u razlikovanju trombocitopenija nastalih mehanizmom pojačane razgradnje ili smanjene proizvodnje. Imune trombocitopenije nastaju zbog transplacentarnog prelaska aloantitijela (neonatalna aloimuna trombocitopenija) ili autoantitijela (autoimuna trombocitopenija) iz majčine cirkulacije u fetalnu. Autoimune trombocitopenije se liječe primjenom intravenskih imunoglobulina i kortikosteroida. Neonatalna aloimuna trombocitopenija najčešći je uzrok rane neonatalne trombocitopenije kod terminske novorođenčadi. Do nastanka bolesti dolazi zbog inkompatibilnosti u trombocitnim antigenima kod majke i novorođenčeta (fetusa), posljedičnog stvaranja aloantitijela, transplacentarnog prelaska antitijela i destrukcije fetalnih trombocita. Novorođenčad najčešće ima simptome blagog krvarenja kao što su petehije i hematomi, ali u literaturi je opisana pojava i ozbiljnijih ekstrakranijalnih krvarenja. Intrakranijalno krvarenje najopasnija je prezentacija bolesti. Zlatnim standardom dijagnostike smatra se metoda MAIPA koja omogućuje detekciju antigena. Za točnu potvrdu dijagnoze uz detekciju antigena potrebna je i HPA genotipizacija majke, oca i novorođenčeta. Antenatalno liječenje se provodi intravenskim imunoglobulinima, a postnatalno liječenje se provodi transfuzijama trombocita. Trenutno ne postoji probir populacije, ali cilj bi osim detekcije HPA antitijela trebala biti i genotipizacija, a posebno za HLA-DRB3*0101 antigen zbog utvrđene snažne povezanosti između njega i proizvodnje visokog titra protutijela. Klinička važnost NAIT-a očituje se u pravovremenom prepoznavanju i liječenju kako bi se spriječile komplikacije bolesti.
Sažetak (engleski) Thrombocytopenia is a platelet count less than 150 x 109 L. The differential diagnosis of neonatal thrombocytopenia is broad. By the time of occurrence, it is divided into intrauterine, early (occurring in the first 72 hours of life) and late (occurring after the first 72 hours of life), and by the mechanism into caused by increased destruction or reduced production. In addition to the clinical status, the basic diagnostic test is a blood count. The immature platelet fraction helps distinguishing thrombocytopenia caused by increased destruction or reduced production. Immune thrombocytopenia is caused by the transplacental transfer of alloantibodies (neonatal alloimmune thrombocytopenia) or autoantibodies (autoimmune thrombocytopenia) from maternal to fetal circulation. Autoimmune thrombocytopenia is treated with intravenous immunoglobulins alone or in combination with corticosteroids. Neonatal alloimmune thrombocytopenia is the most common cause of early neonatal thrombocytopenia in term newborns. The disease occurs due to incompatibility in platelet antigens in the mother and newborn (fetus), resulting in the formation of alloantibodies, transplacental transfer of antibodies and destruction of fetal platelets. Most often newborns have mild bleeding symptoms such as petechiae and hematomas, but cases of more serious extracranial bleeding are also described. Intracranial bleeding is the most dangerous presentation of the disease. The gold standard for diagnostics is the MAIPA method, which enables the detection of antigens. In addition to antigen detection, HPA genotyping of the mother, father and newborn is also required to confirm the diagnosis. Antenatal treatment are intravenous immunoglobulins and postnatal platelet transfusions. There is currently no population screening, but the aim, in addition to the detection of HPA antibodies, should be genotyping, especially for the HLA-DRB3*0101 antigen due to it's established strong association with production of high concentration of antibodies. The clinical importance of NAIT is manifested in timely recognition and treatment to prevent complications of the disease.
Ključne riječi
HPA antitijela
novorođenče
transfuzija
trombocitopenija
Ključne riječi (engleski)
HPA antibodies
neonatus
thrombocytopenia
transfusion
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:105:955214
Studijski program Naziv: Medicina Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica medicine (dr. med.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2023-11-02 12:34:07