Naslov Prevencija ovarijskog hiperstimulacijskog sindroma Naslov (engleski) Prevention of ovarian hyperstimulation syndrome Autor Daniela Franulić Mentor Miro Kasum (mentor)Član povjerenstva Marina Šprem Goldštajn (predsjednik povjerenstva)Član povjerenstva Dinka Pavičić-Baldani (član povjerenstva)Član povjerenstva Miro Kasum (član povjerenstva)Ustanova koja je dodijelila Sveučilište u Zagrebu Datum i država obrane 2015-07-15, Hrvatska Znanstveno / umjetničko BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO Sažetak Ovarijski hiperstimulacijski sindrom (OHSS) je najopasnija jatrogena komplikacija nakon stimulacije ovulacije gonadotropinima u postupku medicinski pomognute oplodnje, koja se javlja u luteinskoj fazi ciklusa ili tijekom rane trudnoće. Karakteriziran je povećanjem jajnika, gastrointestinalnim simptomima, transudacijom tekućine iz intravaskularnog prostora te hemokoncentracijom. Teži oblici prezentiraju se tromboembolijom, respiratornim distresom, te zatajenjem jetre i bubrega. Rizik za nastanak sindroma povećan je kod primjene većih doza gonadotropina, a glavni okidač je humani korionski gonadotropin.
Postoje učinkovite strategije kojima se može smanjiti pojavnost ove opasne komplikacije. U prevenciji sindroma primarna je strategija prepoznavanje rizičnih skupina bolesnica te individualna prilagodba protokola stimulacije ovulacije po izboru vrste i doze gonadotropina ovisno o rizičnim čimbenicima koji su prisutni. Anamnestički podatak o OHSS u prethodnim ciklusima, mlađa dob i niža tjelesna masa pacijentice, sindrom policističnih jajnika, alergije, broj antralnih folikula, razina anti-Müllerova hormona i genotip receptora za folikularno stimulirajući hormon (FSH) primarni su rizični čimbenici, a potrebno ih je identificirati prije započinjanja stimulacije ovulacije. Sekundarni rizični čimbenici prepoznaju se za vrijeme stimulacije, a uključuju povišenu razinu serumskog estradiola, broj stimuliranih folikula i aspiriranih jajnih stanica te humani korionski gonadotropin i protokole indukcije ovulacije većim dozama gonadotropina. Mjere sekundarne prevencije primjenjuju se tijekom stimulacije ovulacije u slučajevima prisutnih prijetećih simptoma hiperstimulacije, a uključuju privremeni prekid stimulacije, modifikacije stimulacijskih protokola, potporu žutog tijela gestagenima, jednostranu aspiracija folikula, krioprezervaciju zametaka te potpuni prijelaz na izvantjelesnu oplodnju, dok se odustajanje od stimulacije sve manje koristi zbog emocionalnih i financijskih razloga. Novije preventivne strategije koje su se pokazale uspješnima uključuju primjenu agonista dopaminskih receptora u niskim dozama, metformin kod pacijentica sa sindromom policističnih jajnika, in vitro maturaciju jajnih stanica i letrozol u luteinskoj fazi, dok se antagonisti vaskularnog endotelnog faktora rasta ne koriste zbog ozbiljnih nuspojava. Na kraju, preventivne strategije potrebno je usavršavati i kombinirati kako bi djelovale povoljno na ishod trudnoće i preventivno na nastanak hiperstimulacijskoga sindroma.
Sažetak (engleski) Ovarian hyperstimulation syndrome (OHSS) is the most dangerous iatrogenic complication of ovarian stimulation following the administration of gonadotropins in the procedure of assisted reproductive technology, occurring during the luteal phase or early pregnancy. It is characterized by ovarian enlargement, gastrointestinal symptoms, fluid shift to the third space and hemoconcentration. Severe cases present with thromboembolism, respiratory distress, liver dysfunction and renal failure. The risk of the syndrome is higher with elevated gonadotropin dosages, and the main trigger is human chorionic gonadotropin. There are efficient strategies which can lower the incidence of this dangerous complication.In the prevention of the syndrome, the primary strategy is identification of patients at risk and an individual adjustment of the appropriate stimulation protocol with the choice of type and dose of gonadotropins, depending on the risk factors present. The history of OHSS in previous cycles, the patients age and body mass, polycystic ovary syndrome, allergies, antral follicle count, antimullerian hormone and follicle stimulating hormone receptor polymorphism are primary risk factors,and they should be identified before the beginning of stimulation of ovulation. Secondary risk factors are recognized during the stimulation and include serum estradiol levels, number of stimulated follicles and aspirated oocytes, human chorionic gonadotropin and stimulation protocols performed with elevated gonadotropin dosages. Secondary preventive measures are applied during the stimulation of ovulation in case threatening symptoms for developing hyperstimulation syndrome occur, and include coasting, modification in stimulation protocol, gestagens for luteal phase support, unilateral follicular aspiration, embryo cryopreservation and conversion to in vitro fertilization, while cycle cancellation is less popular because of emotional and financial impact on a patient. New preventive strategies which appeared to have a good preventive effect include administration of low doses of dopamine-receptor agonists, administration of metformin in patients with polycystic ovary syndrome, in vitro maturation of oocytes and letrozole in luteal phase, while vascular endothelial growth factor antagonists are not used because of its serious side effects. Finally, further improvement and combination of these strategies is needed to achieve both desirable pregnancy rates and preventive effect on development of ovarian hyperstimulation syndrome.
Ključne riječi
Sindrom hiperstimulacije jajnika
prevencija
rizični čimbenici
stimulacija ovulacije
medicinski pomognuta oplodnja
Ključne riječi (engleski)
ovarian hyperstimulation syndrome
prevention
risk factors
ovarian stimulation
assisted reproductive technology
Jezik hrvatski URN:NBN urn:nbn:hr:105:177084 Studijski program Naziv: Medicina Vrsta resursa Tekst Način izrade datoteke Izvorno digitalna Prava pristupa Otvoreni pristup Uvjeti korištenja Datum i vrijeme pohrane 2016-11-25 08:45:43
