Sažetak | Ovaj pregledni rad bavi se problematikom ljubavnih odnosa iz perspektive psihodinamike. U prvom dijelu rada opisane su Freudove klasične teorije. Topografska koja dijeli psihički aparat na svjesno i nesvjesno te strukturna teorija koja mu pridodaje podjelu na id, ego i superego. Zatim prati dijete kroz ključne razvojne faze i značajne događaje. Za to vrijeme kontroverzni psihoseksualni razvoj djeteta pomiče granice shvaćanja seksualnosti. Teorija objektnih odnosa opisat će značaj ranih odnosa koji kroz unutrašnje reprezentacije postaju nazobilazna postaja u analizi kasnijih odnosa, dok je teorija privrženosti zanimajući se za odnos djeteta s majkom pokazala da postoji korelat s modelima privrženosti u ljubavnim odnosima odraslih. Tijekom odrastanja za vrijeme rane adolescencije čestim zaljubljivanjem mlada osoba uči razliku između idealizacije i stvarnosti. Ulaskom u ljubavni odnos nastupa iznimno važno nesvjesno odigravanje koje je izvor dinamike para. U nizu nesvjesnih odigravanja par se suočava s edipalnim parom iz više perspektiva. Tu su u podlozi želje za identifikacijom s parom, za njegovim uništenjem, pobjedom nad rivalom ili pronalazak željenog ideala. Par izgrađuje vlastiti superego kao svojevrsnu obranu od vanjskih i unutarnjih prijetnji. Ovisno o zrelosti superega bit će vidljiv spektar aktivacija superega od poželjnih do patoloških. Niz karakteristika razlikuje zreli, stabilni odnos od nezrelih. Između ostalog zreli odnos ima kvalitete kao što su temeljno povjerenje, poniznost i zahvalnost za drugu osobu i njezinu ljubav, kapacitet za oprost i druge karakteristike opisane u radu. Patologija ljubavnih odnosa vezana je za poremećaje ličnosti u kojima se često nalaze problemi s objektnim odnosima, krivnjom, empatijom, te je odnos u konačnici nestabilniji i manje zadovoljavajući. |
Sažetak (engleski) | This review paper addresses the complexities of romantic relationships from a psychodynamic perspective. The first part of the paper describes Freud's classical theories: the topographical model, which divides the psychic apparatus into the conscious and the unconscious, and the structural theory, which adds the division into the id, ego, and superego. It then follows the child through key developmental stages and significant events, highlighting the controversial psychosexual development of the child, which challenges traditional understandings of sexuality. Object relations theory will explain the significance of internal events that form the foundation for future relationships, while attachment theory, focusing on the child's relationship with the mother, demonstrates a correlation with attachment patterns in adult romantic relationships. During early adolescence, frequent infatuations teach young individuals the distinction between idealization and reality. Entering a romantic relationship involves critically important unconscious enactments that drive the couple's dynamics. In a series of unconscious reenactments, the couple confronts the Oedipal pair from multiple perspectives, including desires for identification with the pair, its destruction, victory over a rival, or the pursuit of an ideal. The couple constructs its own superego as a defense against external and internal threats. Depending on the maturity of the superego, the spectrum of superego activations will range from desirable to pathological. Several characteristics distinguish a mature, stable relationship from immature ones. Among others, a mature relationship possesses qualities such as fundamental trust, humility, gratitude for the other person and their love, the capacity for forgiveness, and other traits described in the paper. The pathology of romantic relationships is linked to personality disorders, which often involve issues with object relations, guilt, empathy, and ultimately lead to more unstable and less satisfying relationships. |