Neepidermoidni tumori grkljana

diplomski rad

• Naslov (engleski): Non-epidermoid tumors of the larynx
• Autor: Ika Gugić
• Mentor: Drago Prgomet (mentor)
• Član povjerenstva: Srećko Branica (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Mirko Ivkić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Drago Prgomet (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Medicinski fakultet; (KATEDRA ZA OTORINOLARINGOLOGIJU I KIRURGIJU GLAVE I VRATA); Zagreb
• Datum i država obrane: 2016-07-15, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Kliničke medicinske znanosti; Otorinolaringologija

Sažetak

Većina benignih i malignih tumora grkljana je epitelnog porijekla, oni nastaju promjenama u respiratornom epitelu koji prekriva najveći dio površine grkljana. Među benignim tumorima najčešći je papilom, građen od zrelog pločastog epitela koji oblaže fibrovaskularnu stromu. Nastaje kao posljedica infekcije humanim papilomavirusom. Planocelularni karcinom najčešći je maligni tumor grkljana. Najčešće se javlja u pušača. Mali dio tumora ove regije nije epitelnog porijekla, njih zovemo neepidermoidni tumori grkljana. Dijelimo ih na temelju njihova staničnog porijekla na tumore sekretornog porijekla, tumore porijekla vezivnog tkiva, limforetikularnog, melanocitnog ili metastatskog porijekla. Ove rijetke neoplazme čine skupinu bolesti koje se klinički prezentiraju nespecifičnim znakovima i simptomima poput promuklosti, stridora ili disfagije, koji se ujedno javljaju i u bolesnika s planocelularnim karcinomima grkljana. Karakteristični nalaz u oboljelih pacijenata su polipoidne ili submukozne mase koje su ujedno i najčešći razlog kasnog otkrivanja ovih tumora u usporedbi s ulcerativnim lezijama karakterističnim za planocelularni karcinom. Pravodobna dijagnoza ovih tumora iznimno je važna zbog vrlo različitog pristupa u liječenju te različitih prognoza ishoda.

Sažetak (engleski)

Most of the benign and malignant tumors of the larynx are epithelial, they occur as the result of changes in the respiratory epithelium that covers almost the entire larynx. The most common benign tumor is papilloma, composed of mature squamous epithelium that covers the fibrovascular stroma. It occurs as a result of Human papillomavirus infection. Squamous cell carcinoma is the most common malignant tumor of the larynx. Squamous cell carcinoma is most common in smokers. A small part of the tumor in this region is not epithelial and they are called non-epidermoid tumors of the larynx. According to cell origin, non-epidermoid tumors are classified into secretory, connective tissue, lymphorecticular, melanoma, or metastatic carcinoma. These rare neoplasms are a group of diseases that present with nonspecific clinical signs and symptoms, such as hoarseness, stridor, or dysphagia. Those symptoms also present in patients with squamous cell carcinoma of the larynx. Polypoid and submucosal lesions of the larynx are characteristic findings in these tumors, and probably the reason for late diagnosis in comparison to ulcerative lesions of squamous cell carcinoma. Timely recognition of these tumors is extremely important due to different approaches in the treatment and prognosis.

• Ključne riječi: neepidermoidni tumori grkljana-dijagnoza; patohistološke značajke; liječenje
• Ključne riječi (engleski): non-epidermoid tumors of larynx-diagnosis; pathology; treatment
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:105:766046
• Studijski program: Naziv: Medicina; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica medicine (dr. med.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2017-08-21 11:10:15