| Sažetak | Cilj ovog sustavnog pregleda je opisati reumatoidni artritis, pojavnost, moguće uzroke, kliničku sliku, diferencijalnu dijagnostiku i dijagnozu, liječenje te ishod. Reumatoidni artritis je kronična autoimuna bolest, nepoznatog uzroka koja zahvaća više organskih sustava. Karakteristično obilježje reumatoidnog artritisa je perzistirajući sinovitis koji najčešće simetrično zahvaća periferne zglobove. Upala uzrokuje destrukciju hrskavice i koštane erozije, što je glavna karakteristika bolesti. Budući da tijek bolesti može biti vrlo varijabilan, od blagog oligoartritisa do teškog progresivnog poliartritisa s velikim oštećenjima, potrebno je što prije dijagnosticirati i započeti liječenje kako bi se usporio tijek bolesti koja značajno utječe na kvalitetu života, od blage ukočenosti i bolova u zglobovima do neizdrživih bolova te tako bolest znatno umanjuje pacijentovu radnu sposobnost i dovodi do teške invalidnosti. Stoga RA ima veliko socijalno i medicinsko značenje. Reumatoidni artritis zahvaća do 3% odraslog stanovništva, a žene oboljevaju 2 do 3 puta češće od muškaraca, a najčešće se javlja između 30. i 50. godine života. Danas se zna da RA češće nastaje u genetski predisponiranih osoba koji imaju HLA-DR4, te djelovanjem različitih infektivnih i artritogenih čimbenika. Najvažniji okolišni rizični čimbenik je pušenje, a onečišćenje zraka je vjerojatni. Nadalje, mogući protektivni čimbenici su povećan unos vitamina D i konzumacija alkohola. Za dijagnosticiranje RA su značajni kriteriji iz 1987. razvijeni od ACR zbog povijesnog i istraživačkog značaja, a novi kriteriji su donešeni 2010. u suradnji ACR i EULAR-a. Liječenje reumatoidnog artritisa se svodi na zaustavljanje upalnog procesa, olakšavanje simptoma, sprječavanje daljnjeg uništavanja zglobova i poboljšanje te sprečavanje dugoročnih posljedica. Postoji nekoliko klasa lijekova, protuupalni nesteroidni lijekovi (NSAID), antireumatski lijekovi (DMARD) koji modificiraju bolest, imunosupresivi, kortikosteroidi i fizikalna terapija. Na kraju se koriste kirurški zahvati, sinovektomija, rekonstruktivna kirurgija i artrodeza. |
| Sažetak (engleski) | The aim of this systemic review is to describe rheumatoid arthritis, it's prevalence, possible causes, clinical manifestations, differential diagnosis, treatment and outcomes. Rheumatoid arthritis is a chronic autoimmune disease of an unknown cause which affects multiple organ systems. Characteristic for rheumatoid arthritis is persistent synovitis which most often affects symmetrical peripheral joints. The inflamation causes the destruction of cartilage and bone erosion which is the main characteristic of the disease. Since the course of the disease can be highly variable, from mild oligoarthritis to severe progressive polyarthritis with major impairments, it is necessary to diagnose and initiate treatment as early as possible to slow down the course of disease that significantly affects the quality of life, from mild stiffness and joint pain to unbearable pain. Rheumatoid arthritis significantly reduces the patient's work ability and leads to severe disability. Therefore, RA has a great social and medical meaning. Rheumatoid arthritis accounts for up to 3% of the adult population and women suffer 2 to 3 times more than men, and most commonly occurs between 30 and 50 years. It is known that RA is more commonly found in genetically predisposed persons with HLA-DR4 and other various infectious and arthrogenic factors. The most important environmental risk factor is smoking and air pollution is probable. Furthermore, possible protective factors are increased vitamin D intake and alcohol consumption. For the diagnosis of RA, significant criteria have been developed by ACR in 1987 and those are important due to historical and research significance and new criteria were adopted in 2010 by ACR and EULAR. The purpose of treatment of rheumatoid arthritis is to reduce or stop the inflammatory process, relieve the symptoms, prevent further joint destruction, improve and prevent long-term consequences. There are several classes of drugs, anti-inflammatory non-steroidal drugs (NSAIDs), disease-modifying anti-rheumatic drugs (DMARDs), immunosuppressants, corticosteroids and physical therapy. In the end, surgical procedures, synovectomy, reconstructive surgery and arthrodesis are used. |
