| Sažetak | Before modern medical advances, the predominant standard in determination of human death was the traditional cardiopulmonary standard: the irreversible loss of heart and lung function. However, as a response to certain advances in intensive care medicine, since the late 20th century, a new standard for determination of human death has been introduced and accepted in both the medical and legal communities in many parts of the world. This new standard, which took its place alongside the traditional one, is based on the irreversible loss of all bilateral brain hemispheric and brain stem dependent functions in a heart-beating and ventilator-supported patient, known as brain death (BD). In most human deaths, irreversible cessation of all functions of the entire brain, including the brain stem, is accompanied by the traditional, familiar signs of death: the patient stops breathing, his or her heart stops beating, and the body starts to decompose. In relatively rare cases, however, the irreversible loss of brain-dependent functions occurs while the body, with medical and mechanical assistance, continues to circulate blood and to show other signs of life. Thus, BD is a byproduct of the modern intensive care, which became defined by the Harvard Medical School ad Hoc Committee (1968). However, both the definition of BD and diagnostic criteria have undergone a substantial evolution. Despite the fact that BD, as a concept, is now widely accepted all over the world and the certainty of its diagnosis, when carefully formulated, is still being doubted. It’s definition as well as diagnostic criteria are far from being perfect and require further adjustments. This review presents the historical development of the concept of brain death, current clinical and ancillary tests used during attempt to determine a diagnosis of BD, responsibility of declaring dead a “corpse with a beating heart”, as well as two typical clinical cases, which illustrate the clinical process of legal determination and certification of human death in the Republic of Croatia. |
| Sažetak (hrvatski) | Prije ere suvremenih medicinskih dostignuća, standardno određivanje smrti kod čovjeka se baziralo na tradicionalnom kardio-respiratornom konceptu: nepovratan prestanak funkcije srca i pluća. Međutim, zahvaljujući razvoju medicinskog tretmana u jedinicama intenzivne njege i rehabilitacije od druge polovice 20-og stoljeća definiran je novi koncept za određivanje smrti kod pacijenata, koji je medikolegalno postepeno prihvaćen širom svijeta. Taj novi koncept za definiciju smrti, baziran na nepovratnom gubitku funkcija mozga i moždanog debla kod pacijenata koji imaju očuvanu spontanu srčanu funkciju, ali su bez adekvatne respiratorne funkcije i zbog toga su tretirani mehaničkom plućnom ventilacijom, poznata je kao moždana smrt. U većine smrtnih slučajeva, nepovratni prestanak svih moždanih funkcija, uključujući funkcije moždanog debla, udružen je s tradicionalnim znacima smrti: prestanak disanja s prestankom srčane radnje i multiorganskim zatajenjem. Međutim, u relativno rijetkim slučajevima, može se desiti nepovratni gubitak moždanih funkcija u pacijenata koji zahvaljujući modernom intenzivnom tretmanu imaju druge znakove života kao na primjer očuvanu kardiocirkulatornu funkciju. Drugim riječima, to znači da je moždana smrt jedan popratni efekt moderne intenzivne terapije kako je definirano od Harvard Medical School ad Hoc Committee (1968). Ipak, definicija moždane smrti i dijagnostički kriteriji su tijekom vremena doživjeli bitnu evoluciju. Unatoč tome što je moždana smrt danas prihvaćen koncept širom svijeta i što je dijagnoza jasna, oboje, i njena definicija i dijagnostički kriteriji ne mogu se smatrati savršenim i zahtijevaju dodatna unaprjeđenja. Ovaj rad prikazuje povijesni razvoj koncepta moždane smrti, aktualne kliničke i parakliničke dijagnostičke testove, odgovornost u procesu proglašavanja smrti u pacijenata s očuvanom kardiocirkulatornom funkcijom koji su bez respiratorne funkcije, kao i dvije tipične kliničke situacije u dva pacijenta koje ilustriraju klinički proces legalnog proglašavanja i potvrde smrti u Republici Hrvatskoj. |
