Electric conductivity of deoxyribonucleic acid water solutions

diplomski rad

• Naslov (hrvatski): Električna vodljivost vodenih otopina deoksiribonukleinske kiseline
• Autor: Marko Stručić
• Mentor: Sanja Dolanski-Babić (mentor)
• Član povjerenstva: Sanja Dolanski-Babić (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Ozren Gamulin (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Ljiljana Šerman (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Medicinski fakultet; (KATEDRA ZA FIZIKU, BIOFIZIKU I MEDICINSKU FIZIKU); Zagreb
• Datum i država obrane: 2019-07-12, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Temeljne medicinske znanosti; Medicinska biokemija

Sažetak

Deoxyribonucleic acids (DNA) are one of most important naturally occurring macromolecules. Today we know that this molecule is present in every living being carrying its genetic code that defines its species, gender, physical attributes and more. Modern research has come as far as using artificially constructed DNA even in nanotechnology making understanding of its properties
evermore important. From its structure one can observe DNA as a polymeric structure and thus attributing it with general properties from this group. In the past models that simulate polymer behaviour were described one of which is Manning Oosawa condensation model, widely accepted for polyelectrolytes dissolved in water. From this model equations for solution conductivity can be derived. This dissertation compares this calculations with experimental measurements.

Sažetak (hrvatski)

Deoksiribonukleinska kiselina (DNA) je jedna od najvažnijih makromolekula u prirodi. Prema današnjim saznanjima DNA molekula je prisutna u stanicama svakog živog bića, a nosi genetski kod čime definira vrstu, spol, fizička obilježja i mnoge druge karakteristike. Najnovija istraživanja pokazala su već da je moguća proizvodnja DNA, kakva se se koristi u nanotehnologiji. Promatrajući strukturu DNA kao polimernu strukturu mogu joj se dodjeliti opće karakteristike navedene grupe. Povijesno su bili opisani modeli koji simuliraju ponašanje polimera među kojima se nalazi i Manning – Oosawa kondenzacijski model, koji opisuje vodene otopine polielektrolita. Iz tog modela proizlaze jednadžbe koje koreliraju koncentracju istovrsnih otopina s njihovom vodljivošću. Ovaj diplomski rad uspoređuje te izračune s eksperimentalnim mjerenjima.

• Ključne riječi: DNA; conductivity; DNA solutions; Manning Oosawa model
• Ključne riječi (hrvatski): DNA; vodljivost; DNA otopine; Manning Oosawa model
• Jezik: engleski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:105:697592
• Studijski program: Naziv: Medicina (na engleskom jeziku); Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica medicine (dr. med.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2020-07-20 10:50:59